petak, 4. svibnja 2012.

ŠTO JE TO KARBONSKA VALUTA? (Prava svrha laži o 'globalnom zatopljenju')

Krešimir Mišak
Izvor: http://www.svjetlost-online.com


Bok svima!
Prije nego zaronim u temu iz naslova, zadržat ću se na koji trenutak kod nekih tema iz prošlih postova jer se jednostavno same od sebe nastavljaju.

NASTAVAK 1

U prošlom postu riječi je bilo o chemtrailovima, a intenzivno zaprašivanje nije prestalo tada. Niti najmanje. U dosta dana iza nas bilo je jednako žestoko. Ono što bi bile novosti na tu temu jest da se moglo primijetiti ljude kako na parkiralištima slikaju nebo i druge koji stoje i promatraju, konobar bi ti donio kavu i komentirao nebo, tu i tamo bi netko gledao i opsovao…Bilo bi krajnje vrijeme da chemtrailovi nađu svoje mjesto i u vremenskoj prognozi. To nije bezveze jer kad sam ih u znatnijim količinama viđao na nebu nekako bi postalo hladnjikavo, pa tek toliko da znamo što trebamo obući. „Danas umjereno jugo, u popodnevnim satima moguća kiša, od ranog jutra chemtrailovi na cijelom nebu iznad Hrvatske…“

Općenito se često pitam zašto se naši meteorolozi nikad ne pitaju ono što su se pitale njihove njemačke kolege, ili autor rada o chemtrailovima koji možete skinut s mog bloga, a koji je osjetio potrebu da osvježi svoje znanje meteorologije kad je počeo uočavati te neprirodne pojave na nebu. Također je otrežnjavajuće za spoznaju u kakvom falsifikatu od stvarnosti živimo (ako je suditi prema novinama) kad obratite pažnju da nijedne dnevne novine nisu objavile vijest o zbivanjima na nebu iznad naših glava, o tome nema vijesti u televizijskim informativnim emisijama, nitko nikad ne spominje dramu iznad naših glava.


Dio odgovora vjerojatno leži i u činjenici da ljudi ne znaju što bi počeli s tom činjenicom. Za nju nema mjesta u dosadašnjem pogledu na svijet. Pitanje o chemtrailovima (što im je svrha, tko ih stvara i kako je moguće u tajnosti izvesti operaciju toliko globalnih razmjera) pokreće domino-efekt koji vas može odvesti tko zna gdje, i do najnevjerojatnijih zaključaka koji obično služe za sprdnju.


Neka, neka, vidjet ćemo…


Doduše, skoro jednako često susrećem ljude koji još uvijek, nakon što su chemtrailovi na nebu iznad nas prisutni devet godina, a intenzivno barem 4-5 godina, nisu obratili pažnju na kemijske tragove niti imaju pojma što je to. Ta brojka je i dalje zabrinjavajuće velika, jer snaga je ipak u brojevima i količini. O čemu ostalom, svjedoče, i ti tragovi na nebu koji također dolaze u velikim količinama. Dominanto iznad zemalja NATO-saveza. Prijatelj koji je bio tri tjedna u Južnoj Americi tamo nije vidio nijednog, a isto vrijedi za Rusiju i Kinu.


Zašto sve ovo pišem? Samo kao uvod u niz slika koje mi je jedan čitatelj bloga jučer poslao na mejl, a koje su snimljene ovih dana iznad Praga. Čekam nekog mudraca da mi opet počne objašnjavati kako su to kondenzacijski tragovi aviona.























NASTAVAK 2


Nedavni post bavio se alternativnim valutama. I to je tema koju bi trebalo što češće ponavljati, jer je financijski sustav, čini se, od početka, marno posložen tako da energija cijelo vrijeme struji od ljudi prema financijskim centrima (koji su i centri zakulisnih moći).


Novac je super izum, kao sredstvo prijenosa informacije o nekoj vrijednosti, ali odavno je prestao biti samo to.


Alternativne valute zorno pokazuju što bi novac trebao biti.


12. travnja objavljena je vijest koja se nadovezivala na tu temu, a naslovljena je bila „Grci odbacuju euro, živjela trampa!“


Naravno, nije riječ o pukoj trampi, ali evo što je vijest govorila: „Za kupovinu na tržnici u grčkom Volosu nije potreban novac. Od rukotvorina do hrane, sve se prodaje za lokalnu alternativnu jedinicu (grčki: TEM) u sklopu sustava dobre stare razmjene dobara, izvještava BBC u reportaži posvećenoj sve raširenijem fenomenu trampe u Grčkoj. Lokalno stanovništvo skuplja ‘bodove’ nudeći vlastite proizvode ili usluge, a vrijednost se upisuje u središnju računalnu mrežu. Sustav potom omogućuje da se prikupljena vrijednost troši na bilo koju željenu uslugu ili proizvod, ma kako egzotični oni bili – važno je samo da su unutar novog-starog sustava razmjene dobara. Drugim riječima, tradicionalna trampa vratila se u današnju Grčku.“


Nije to trampa. To je valuta u vidu ‘bodova’. Razlika je ključna, ali idemo dalje kroz vijest:


‘Dosegnuli smo dno. Sada želimo razmišljati na drukčiji način’, kaže jedan prodavač za BBC. Otkad je pokrenut, sustav je unovačio već 800 članova i svakodnevno raste. Riječ je o lokalnoj građanskoj inicijativi za sve one koji gube bitku u hrvanju s eurom. Inicijativa je potaknula druge oblike trampe i razmjene dobara širom zemlje. Grci traže novo oružje u ratu s financijskom krizom. Trampa je dovela Volos u središte svjetske medijske pažnje, pa je reportažu iz tog primorskog grada objavio i New York Times. Mjesto je to koje grca u krizi, poput većine ostalih u Grčkoj. Industrija je u kolapsu, nezaposlenost rekordna. Alternativni TEM osigurao je novu energiju zajednici koja vapi za tračkom nade. Gradonačelnik Panos Skotiniotis podržava projekt, iako napominje da dvije ‘valute’ ne mogu ravnopravno koegzistirati. ‘Mislimo da je ovo dobar način za izlazak iz duboke ekonomske i društvene krize. To je inicijativa koja nadopunjuje euro, ali ga ne zamjenjuje’, oprezno kaže Skotiniotis.“


To da dvije valute ne mogu zajedno postojati, naravno, nije točno. Iskustva su pokazala ( o tome je bilo riječi u nedavnom postu) da glavna i alternativna valuta mogu egzistirati zajedno, dapače, alternativna valuta osnaživala je lokalnu ekonomiju i time pomagala i glavnoj valuti.


Upitna je i druga gradonačelnikova rečenica kojom je htio reći da ta inicijativa ne može zamijeniti euro.


Naravno da može. To ovisi samo o broju ljudi koji se uključe. I to bi zapravo bilo odlično, reći jedno glasno „ne“ euru, kao sredstvu smišljenom da podjarmljuje nacije i kao glavnom alatu tih manipulatora krizom. Evo vam natrag vaša valuta, igrajte se sami s njom.


Razmišljajući o tome po ne znam koji put sam zaključio da Iluminatima posao uopće nije jednostavan. Treba ljudima nešto prodati i uvaliti im trikove, ali tako da to ne primijete. Jer ako primijete mogli bi jednostavno otići s igrališta. Ljude i nacije se gura u krizu, ali uvijek tako da se balansira na tankom rubu pomoću malo lažnog optimizma, malo lažnog predstavljanja stvari, malo bezveznih novinskih kolumni koje puno pričaju, a ne kažu ništa jer su im ulazni podaci pogrešni…Ako se ljude gurne prejako, moglo bi se dogoditi kao u ovom grčkom mjestašcu – da krenu svojim putom i budu prisiljeni napraviti ono što smo svi odavno trebali – lansirati jedan divovski odjeb, ali ne znamo kako jer nemamo dovoljno jaku motivaciju, tj. uvijek nam se čini da ćemo nekako izgurati, a zapravo se radi o tome da nas se postupno navikava na sve gore uvjete života. Znači, treba ljude masirati, ali ne preko granice njihove trenutne tolerancije.


Priznat ćete, posao tih balansera nije jednostavan.


A sad dovršimo šetnju kroz vijest:


„Inicijativa, međutim, dobiva sve više na utjecaju, kao i na brzini širenja. Lokalna zadruga iz Volosa, koja prodaje sadnice cvijeća kroz sustav TEM-a, smatra da se radnicima otvaraju nove mogućnosti. Perri Mantzafleri, članica zadruge, kaže da radnici na ovaj način mogu kupiti kruh, meso i druge proizvode, a žene mogu otići kod frizera. ‘Ja sam odrasla na selu. Stvari su nekada upravo ovako funkcionirale, prije nego što se u sve upleo novac’, izjavila je Mantzafleri za BBC. Korist od TEM-a osjećaju i najmlađi. Roditelji koji svojoj djeci više nisu mogli priuštiti igraonice i radionice, sada to opet mogu.


Euro možda nije sasvim iščeznuo iz Volosa, ali sada postoji alternativa o kojoj mnogi već ovise. Jednostavna ideja koja je u lokalnu zajednicu udahnula dašak optimizma, zaključuje BBC.“


Kako su zapravo stvari jednostavne, ne čini se i vama isto?


I KONAČNO…


…evo nas i kod središnje teme ovog posta, a to je prijevara i zahvat ogromnih razmjera i zastrašujućih potencijalnih posljedica. Naravno, to znaju autori plana, ali nama ostalim izraz poput „karbonska valuta“ još uvijek zvuči bezazaleno. Osim toga, oni su stvari krenuli promatrati od cilja koji žele dohvatiti, dok mi samo pokušavamo analizirati događaje kako se zbivaju bez ideje kuda oni vode. Ponekad čak i bez ideje da se zbivaju proračunato i planski, a ne slučajno. Zato uglavnom ništa ne kužimo, ili tek djelomično dohvatimo smisao.


Laž o globalnom zatopljenu dosad je pokazala nekoliko svrha: ograničavanje industrijskog razvoja državama; stvaranje tržišta karbonskih kredita; uvođenje neke vrsti svjetske vlade koja bi trebala riješiti svjetski problem; bila je povod za novu vrst trovanja, tj. za uvođenje otrovnih ‘štednih’ žarulja i stavljanje izvan zakona klasičnih, sa žarnom niti, koje su daleko superiornije, jeftinije i zdravije;
No, kao da navedene stvari nisu dosta dijabolične, prava svrha tek mi se počela otkrivati. Sad tek postaje jasno zašto se Rimski klub toliko trudio čovjeka napraviti neprijeteljem čovječanstva, na taj način da svaki od nas, trošeći energiju, navodno emitira ugljični dioksid koji mijenja klimu planeta. To je teški bullshit, ali propaganda je sveprisutna i umotana u celofan. Baš sad ispred sebe gledam dječju knjigu koju su pomogli, kako piše na naslovnici dječjim rukopisom Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Tko može išta prigovorit tako plemenitim idejama kao što su zaštita okoliša i energetska učinkovitost?


No, pričekajmo trenutak da vidimo koje mreže su te niti dio.


U časopisu Nexus objavljen je tekst „Tehnokracija, karbonska valuta i pametne mreže“Patricka M. Woorda. Čitajući njega prvi put sam uočio dublju razinu plana tj. vezu između nasilnog implementiranja ideje o globalnom zatopljenju (koja zapravo u sebi sadrži ideju da je svatko od nas neprijatelj Planeta i da je trošenje energije neka vrst zločina) i globalne elektroničke valute. Woord piše da oni koji smatraju da će američki dolar zamijeniti neka nova svjetska valuta možda razmišljaju u preuskim okvirima. Zapravo je namjera uvesti potpuno novu vrst valute, koja će biti globalna i koja će zamijeniti sve papirnate valute i potpuno promijeniti tj. centraliziratu ekonomski sustav. Ona već ima i ime: „karbonska valuta”. Bit će potporni stup novom ekonomskom sustavu koji se neće zasnivati na cijeni već na energiji (njezinoj proizvodnji i potrošnji).


Drugim riječima, vrli novi svijet bit će zasnovan na ugljičnom dioksidu tj. laži da čovjek (proizvodnjom energije za život) proizvodi CO2 koji uzrokuje klimatske promjene. Bilo bi bizarno, kad ne bi bilo zastrašujuće. I kad ne bi tako neugodno smrdilo na istinu. U bliskoj budućnosti predviđam brojne pokušaje da se nova karbonska valuta predstavi kao konačni odgovor na globalne pozive za smanjenje siromaštva, kontrolu populacije, kontrolu nad okolišem, globalno zatopljenje, raspodjelu energije i sveobuhvatnu raspodjelu ekonomskog bogatstva. Nekom čudnom slučajnosti, ona će zahtijevati i autoritarnu središnju kontrolu nad svim aspektima naših života, od kolijevke do groba.


Karbonska valuta, piše Woord, temeljit će se na redovitoj raspodjeli raspoložive energije ljudima u svijetu. Ne upotrijebi li se u određenom vremenskom periodu, valuta će isteći (poput mjesečnih minuta u vašoj pretplati za mobitel), tako da isti ljudi mogu primiti novu raspodjelu na temelju novih kvota za proizvodnju energije za sljedeće razdoblje. Budući da lancem opskrbe energijom već dominira svjetska elita, uspostavljanje kvota za proizvodnju energije ograničit će količinu karbonske valute u bilo kojem danom trenutku. Također, prirodno će ograničiti proizvodnju, proizvodnju hrane i kretanje ljudi. Lokalne valute će neko vrijeme ostati u igri, međutim s vremenom će nestati i biti potpuno zamijenjene karbonskom valutom, slično kao što je euro tijekom vremena zamijenio pojedinačne europske valute.


POČETAK POKRETA TEHNOKRACIJE


Korijeni društvenog pokreta zvanog tehnokracija, s njegovim obračunskim sustavom koji se temelji na energiji, može se pronaći još u 1930-ima, kada ga je skupina inženjera i znanstvenika ponudila kao rješenje za Veliku depresiju. Glavni znanstvenik u pozadini tehnokracije bio je M. King Hubbert, geolog koji će kasnije (1948.-1956.) iznijeti sada slavnu teoriju vršne proizvodnje nafte. Hubbert je ustvrdio da će otkriće novih rezervi energije i proizvodnja energenata u jednom trenutku biti nadmašeni potrošnjom i stoga na posljetku uzrokovati ekonomski i društveni kaos. Zvuči baš kao netko tko bi mogao poučavati geofiziku na Sveučilištu Columbia i primiti mnoge počasti poput Rockefellerove nagradu za javnu službu 1977. godine. (U iluminatskom novogovoru to vjerojatno znači: za službu Eliti). Gle, sve se to doista i zbilo. Treba li to i čuditi kad znamo kako pomno i dalekosežno ti dečki pletu svoju mrežu?


Godine 1933. Hubbert i Howard Scott ustanovili su organizaciju zvanu Tehnokracija d.d. (od grčkih riječi techne, što znači “vještina”, i kratos, što znači “vladavina”. Prema tome, to je vladavina vještih inženjera, znanstvenika i tehničara, za razliku od vladavine izabranih dužnosnika.) 1934. objavili su knjigu Tečaj o tehnokraciji (Technocracy Study Course), od koje potječe većina modernih tehnokratskih razmišljanja. Integralni dio tehnokracije bio je implementiranje ekonomskog sustava zasnovanog na raspodjeli energije umjesto na cijeni. Predložili su zamjenu tradicionalnog novca energetskim kreditima. Bio je to prvi nagovještaj pokreta za očuvanje okoliša u SAD-u (stvorenog i od samog početka manipuliranog od strane Rockefellera i škvadre), a ideja o smanjivanju potrošnje karbonskih goriva zbog navodnog globalnog zatopljivanje u stvari je proizvod rane tehnokratske misli.


Tehnokratsko rješenje djelotvornosti društva jest raspodjela raspoložive energije i mjerenjem potrošnje kako bi se pronašlo stanje “ravnoteže”. Ideja je bila da da građani dobiju energetske certifikate kako bi sudjelovali u ekonomiji: “…[energetski certifikati] izdaju se individualno cjelokupnom odraslom stanovništvu…”; “Podaci o prihodu pojedinca i njegovoj stopi potrošnje čuvat će se u Distribucijskoj sekvenci, tako da Distribucijskoj sekvenci bude jednostavno u svakom trenutku utvrditi saldo određenog potrošača…”; “Prilikom kupnje bilo dobara ili usluga, pojedinac predaje energetske certifikate koji glase na njegovo ime i ispravno su ovjereni i potpisani…”; „Jedna jedina organizacija upravlja i vodi čitav društveni mehanizam. Ista organizacija ne samo da proizvodi nego i distribuira sva dobra i usluge…”


Jedna, jedina organizacija?…Hm, zvuči nekako poznato.


Dvije glavne razlike između novca zasnovanog na cijeni i energetskih certifikata su u tome što novac pripada njegovom nositelju, dok su certifikati individualno registrirani na svakog građanina ali u me pripadaju. Novac traje, a certifikati istječu. Ovo drugo bi, očito je, potpuno spriječila bilo kakav oblik štednje ljudi i vjerojatno kao posljedicu potpuno ukinulo privatno vlasništvo.


Pokret tehnokracije je i danas vrlo živ (njihove ideje još i življe) pa je 2005. utemeljena Mreža europskih tehnokrata (Network of European Technocrats, NET) kao “autonomni istraživački i društveni pokret čiji je cilj istraživati i razvijati kako teoriju, tako i izgradnju tehnokracije” te implementirati globalnu energetsku politiku.


KARBONSKA VALUTA IZRANJA


S obzirom na vezu između pokreta za očuvanje okoliša, globalnog zatopljivanja i tehnokratskog koncepta energetskih certifikata, moglo bi se očekivati da će ta zajednica predložiti karbonsku valutu. To se i dogodilo.


1995. je Judith Hanna u članku “Prema globalnoj karbonskoj valuti” u znanstvenom časopisu New Scientist napisala: “Predlažem da se postavi globalna kvota za godišnje sagorijevanje fosilnih goriva te da je se ravnomjerno raspodijeli na sve odrasle osobe u svijetu.”


2006. je prestižni Harvard International Review objavio članak “Nova valuta” u kojem je pisalo: “Onima koji žele usporiti globalno zatopljivanje najbolje bi bilo da krenu smjerom stvaranja jakih nacionalnih karbonskih valuta. (…) Globalno zatopljivanje smatra se pitanjem očuvanja okoliša, međutim najbolje upute neće se pronaći u kanonu zakona očuvanja okoliša. Sveprisutnost ugljika u svjetskom gospodarstvu zahtijeva da svaki režim koji želi ograničiti emisije uzme u obzir trošak. Doista, trgovanje emisijama bilo je bog i batina jer je najviše reagiralo na trošak. A budući da je trgovanje karbonskim emisijama sličnije trgovanju valutama nego eliminiranju zagađenja, kreatori politika povezanih s trgovinom i financijama trebali bi paziti na način upravljanja tržištem karbonskim emisijama.“ Autori su zaključili da je “nakon sedam godina pričanja priča i pogrešnih analogija, međunarodni sustav kontrole nad ugljikom krenuo, iako pokusno, produktivnim putem.”


2006. je tadašnji britanski ministar za okoliš je na godišnjem predavanju i debati britanske Komisije za reviziju bez ustezanja rekao:
“Zamislite zemlju u kojoj je ugljik postao nova valuta. U kojoj sa sobom nosimo bankovne kartice koje na sebi imaju pohranjene i funte i karbonske bodove. Kada kupujemo električnu energiju, plin i gorivo, koristimo svoje karbonske bodove, jednako kao i funte. Kako bi pomogla u smanjivanju karbonskih emisija, vlada mora ograničiti količine ugljika koji se može koristiti.”


2007. New York Times objavio je članak Hannah Fairfield pod naslovom “Kada ugljik postane valuta”. Ona je otvoreno napisala: “Da bi izgradili tržište ugljikom, njegovi začetnici moraju stvoriti valutu karbonskih bodova kojima će sudionici moći trgovati.”


9. studenog 2009. godine britanski Telegraph objavio je članak pod naslovom “Svima u Britaniji mogla bi biti dodijeljena osobna ‘karbonska kvota’: “…uvođenje individualnih karbonskih kvota za svaku osobu bit će najdjelotvorniji način za ostvarivanje ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova. U sklopu toga, ljudima bi se dodijelio jedinstveni broj koji bi pokazali prilikom kupnje proizvoda koji pridonose njihovom ugljičnom otisku, kao što su, na primjer, gorivo, zrakoplovne karte i električna struja. Kao kod bankovnog računa, izvod s računa slao bi im se svakog mjeseca kako bi im se pomoglo da prate što troše. Kada bi njihov ‘karbonski račun’ došao do nule, morali bi plaćati da dobiju nove bodove.“


U srpnju 1937. Howard Scott je u članku objavljenom u časopisu Technocracy magazine vrlo detaljno opisao karticu za raspodjelu energije. Napisao je da je upotreba takvog instrumenta kao “računovodstvenog sredstva dio tehnokratskog prijedloga promjene uređenja našeg socioekonomskog sustava.” Scott je napisao: “Certifikat će se izdavati izravno pojedincu. Neprenosiv je i neunovčiv; prema tome, ne može ga se ukrasti, izgubiti, pozajmiti ni darovati. Nije akumulativan; prema tome, ne može ga se štedjeti, ne može ga se gomilati niti donosi kamate. Ne mora se potrošiti, ali gubi valjanost nakon određenog vremenskog razdoblja.”


To se 1937. možda činilo znanstvenom fantastikom, međutim na websiteu organizacije Tehnokracija d.d. stoji: “Danas je moguće koristiti plastičnu karticu sličnu kreditnoj kartici u kojoj je ugrađen mikročip. Taj čip mogao bi sadržavati sve podatke potrebne za kreiranje kartice za raspodjelu energije kakva je opisana u ovoj knjižici.“
Ta kartica bit će i univerzalna osobna iskaznica i sadržavat će mikročip, u skladu s tehnokratskom filozofiju da se svaka osoba u društvu mora pedantno nadzirati kako bi se pratilo što troši u smislu energije i također kako pridonosi procesu proizvodnje.


Suvremeni sustav karbonskih bodova izum je protokola iz Kyota, počeo je dobivati na zamahu 2002, a 2005. to je tržište regulirano međunarodnim zakonom. Predviđa da će do 2020. godine ili ranije dosegnuti promet od tri bilijuna američkih dolara. Tko su predvodnici u toj trgovini? Tvrtke J.P. Morgan Chase, Goldman Sachs i Morgan Stanley, naši stari znanci i vrlo opaki tipovi. S obzirom na puku snagu tih svjetskih bankarskih giganata koji stoje iza trgovanja ugljikom, ne čude predviđanja da će karbonsko tržište uskoro nadmašiti trgovinu svim drugim robama.


VALUTA I SREDIŠNJA KONTROLA


Naravno, valuta je tek sredstvo za ostvarivanje cilja. Tko god upravlja valutom upravlja i ekonomijom i političkom strukturom koja ide uz nju. Ako globalna elita odredi da karbonska valuta zamijeni nacionalne valute, tada će se također zauvijek fundamentalno promijeniti svjetski ekonomski i politički sustavi. Prema knjizi Tečaj iz tehnokracije, distribucija energetskih resursa mora se nadzirati i mjeriti kako bi sustav funkcionirao – i to je ključno: nadzor i mjerenje. Hubbert i Scott napisali su da sustav mora činiti sljedeće stvari:


1. Na stalnoj bazi, dvadeset i četiri sata dnevno, evidentirati ukupnu konverziju energije…
2. Pomoću evidencije konvertirane i proizvedene energije omogućavati uravnoteženo opterećenje.
3. Osigurati kontinuiranu inventuru cjelokupne proizvodnje i potrošnje.
4. Osigurati posebnu evidenciju po vrsti i tipu svih dobara i usluga, kao i gdje su proizvedeni i gdje se koriste.
5. Osigurati posebnu evidenciju potrošnje svakog pojedinca, kao i podatke o pojedincu i njegov opis…”


Pomalo mi sviće zašto su nas u zadnjih godinu dana svi isporučioci kućanskih računa počeli tražiti da im pošaljemo OIB. Isprva sam se pitao što će HEP-u ili Vodoopskrbi moj porezni broj, do sada smo sasvim dobro funkcionirali bez njega. Onda mi je rečeno da je to potrebno radi efikasnijeg i bržeg provođenja ovrsi. No, sad postaje jasno – preko tog jedinstvenog broja već sada se mogu skupljati na jednom mjestu ne samo podaci o prihodima i porezima već i o energetskoj potrošnji.
U 1930-ima takva tehnologija nije postojala. No, danas postoji i ubrzano se implementira kako bi provodila točno ono što su Scott i Hubbard odredili: konkretno, da iscrpno nadzire, mjeri i kontrolira svaki kilovat energije isporučen potrošačima i tvrtkama u čitavom sustavu. To se zove “pametna mreža”. Pametna mreža je široki tehnički izraz koji obuhvaća proizvodnju, distribuciju i potrošnju električne energije, može obuhvatiti i plin i vodu, a uključuje instalaciju novih digitalnih brojila u svim domovima i tvrtkama. Sa žaljenjem moram konstatirati – upravo onakva kakva imam na svojim radijatorima. Ta digitalna brojila osiguravaju danonoćno praćenje moje potrošnje energije i koriste dvosmjernu komunikaciju između komunalne službe i mog stana. U budućnosti, brojila će komunicirati s električnim uređajima unutar kuće kako bi prikupljala podatke o potrošnji i izravno kontrolirala određene uređaje bez intervencije potrošača.


2003. je, pod predsjednikom Georgom W. Bushem, osnovan Ured za isporuku energije (u sklopu Ministarstva energetike), navodno da bi modernizirao električnu mrežu, a 2007. godine status mu je povišen stvaranjem položaja pomoćnika ministra za isporuku električne energije i energetsku pouzdanost, koji mu je sada na čelu. 27. listopada 2009. godine Obamina administracija predstavila je plan za implementaciju pametne mreže i dodijelila 3,4 milijarde za sto projekata za provedbu pametne mreže. U dokumentu “samo za internu upotrebu”, napisanom u kolovozu 2009. godine, piše: “Tehnologija pametne mreže uključuje sve, od interaktivnih kućanskih aparata do pametnih brojila, automatizacije električnih međustanica i senzora na dalekovodima.”
Ono što je World Wide Web ljudima, to je Network of Things (“Mreža stvari”) kućanskim aparatima. Ta potpuno nova tehnologija stvara bežičnu mrežu između širokog raspona neživih predmeta, od cipela do hladnjaka. Prema tehnokratskoj zamsili, u pametnoj mreži svi kućanski aparati, brojila i međustanice međusobno komunicirati. Na primjer, godine 2008. Nacionalni laboratorij sjeverozapadnog Pacifika (PNNL) razvio je mali električni sklop, kontroler, zvan Grid Friendly Apllience (upravljački sklop, odnosno kontroler za “uređaje prilagođene mreži”; ) To je ustvari jednostavni kompjutorski čip koji se može ugraditi u obične kućanske aparate poput perilica za suđe, perilica za rublje, sušilice, hladnjake, klimatizacijske uređaje i grijala za vodu, a detektira poremećaje u mreži i isključuje aparate na nekoliko sekundi ili minuta kako bi omogućio mreži da se stabilizira. Kontroleri se također mogu programirati da odgode ponovno uključenje kućanskih uređaja.
Riječ je o automatskom djelovanje koje će se aktivirati izravnom interakcijom između predmeta, bez ljudske intervencije. Pravila će napisati programeri po naputcima tehnokrata koji razumiju sustav, i zatim će ih se, po potrebi, učitati na kontrolere. Prema tome, promjene pravila moći će se izvoditi u bilo kojem trenutku i bez znanja kućevlasnika. Tvrtka koje se bave razvijanjem tog sustava, PNNL, nije privatna tvrtka već je u “vlasništvu” američkog Ministarstva energetike i pod upravom instituta Batelle. Sva ta tehnologija bit će opremljena Wi-Fi sklopovima koji su identični onima u Wi-Fi mrežnim modemima i routerima koji se koriste u domovima i tvrtkama širom svijeta za bežično umrežavanje osobnih računala, mobilnih telefona, međusobno i/ili s internetom.


Dakle, dvosmjerni komunikacijski sustav pametne mreže koji će funkcionirati u stvarnom vremenu temeljit će se na bežičnom umrežavanju.


Dok će se potrošače smirivati obećanjima o nižim cijenama usluga, komunalne kompanije će provoditi politike koje odrede regionalni, nacionalni i globalni regulatori. Ako premašite svoju dnevnu kvotu električne struje, energetski zahtjevni zadaci poput pranja i sušenja odjeće bit će vam ograničeni na noćne sate i sl.


U članku iz tjednika BusinessWeek pod naslovom “Kako je Italija prestigla svijet u pametnom umrežavanju”, objavljenom 16. studenog 2009., navedeno je: “Nakon nekoliko neuspjelih startova, 2010. bi konačno mogla biti godina u kojoj će doći do globalizacije pametnih brojila.” Doista je i bila: implementirala je tehnologiju pametne mreže u 85 posto domova širom zemlje. Kina pak ulaže 7,32 milijardi dolara u izgradnju pametne mreže u Aziji.


Pilot-projekte za pametnu mrežu pokrenule su Njemačka, Francuska, Engleska, Rusija, Japan, Indija, Australija, Južna Afrika i mnoštvo drugih. Utemeljena su regionalna udruženja kao što je Smart Grids Africa (Pametne mreže Afrika) kako bi promovirala pametnu mrežu u manjim zemljama.


Pri tom, po starom receptu Elite, sam moraš platiti za konopac koji će ti staviti oko vrata. Naime, razvoj pametne mreže ubrzavaju novčani poticaji državnih vlada. Drugim riječima, globalni dobavljači koriste novac poreznih obveznika, mada je vrlo malo otprije postojeće ili latentne potražnje za tehnologijom pametne mreže. Potražnju su umjetno stvorile vlade svake pojedine zemlje.


Danas se razvoj i uvođenje tehnologije pametnih mreža – preuređivanje električnih mreža digitalnim brojilima električne struje s mogućnošću bežičnog umrežavanja – odvija vratolomnom brzinom. Tvrtke poput IBM-a, General Electrica i Siemensa ulažu maksimalne napore u “razvoj” koji će cijelu Ameriku konsolidirati u jedan, integrirani sustav za isporuku i nadzor električne struje koji može komunicirati, a njihovi planeri rade na standardima koji će čitavu Sjevernu Ameriku, uključujući Meksiko i Kanadu, integrirati u jedinstveni sustav pametne mreže. Nadalje, u tijeku je ozbiljna inicijativa za uvođenje globalne pametne mreže koja će integrirati sve svjetske kontinente!


Institut za globalnu energetsku mrežu (GENI, Global Energy Network Institute) predstavio je kartu napravljenu iz perspektive Sjevernog pola koja prikazuje globalnu mrežu koja je trenutačno u izgradnji. Žutim linijama predstavljeni su visokonaponski dalekovodi koji mogu prenositi velike količine energije s kontinenta na kontinent. Jedini dio planeta Zemlje koji je ostao nedirnut je Antarktik.


Website inicijative GENI navodi pokojnog T. Buskminstera Fullera (1895.-1983.) kao konceptualnog oca i tvorca globalne energetske mreže. U svojoj knjizi Critical Path iz 1981. Fuller je napisao: “Ta svjetska električna mreža će zbog svoje prednosti posvemašnje integriranosti svagdje, svima i u svakom trenutku moći isporučivati svoju električnu energiju po jednoj, zajedničkoj tarifi. To će stvoriti svesvjetski uniformni sustav koštanja i cijena za sva dobra i usluge, realistički zasnovan na vremensko-energetskom promjenljivom obračunskom sustavu svemira. U tom kozmički uniformnom, zajedničkom sustavu energije i cijena za cijelo čovječanstvo, koštanje će biti izraženo u kilovatsatima, vatsatima ili vat-sekundama rada. Kilovatsati će postati glavni kriterij za određivanje cijene proizvodnje složenih promjenjivih angažmana po svakoj funkciji ili proizvodu. Ta uniformna vrednovanja energije zamijenit će sve svjetske monetarne sustave, koji, takvi kakvi jesu, međusobno ekstremno variraju te su podložni raznoraznim spekulacijama i manipulacijama od strane najvećih energetskih sustava. Obračunski sustav zasnovan na vremenu i energiji eliminirat će sve nejednakosti do kojih sada dolazi u pogledu proizvoljno varijabilnog međunarodnog transporta dobara i obračunavanja međunarodnih trgovačkih bilanci i bankarskih izuma od strane najmoćnijih ekonomskih struktura. Eliminirat će sva zamršena izrabljivanja na bankarskom tržištu i na tržištu vrijednosnicama koja su danas prisutna kod svih aktivnosti u svim različitim svjetskim vremenskim zonama, a sasvim su nepoznata dvjema milijardama ljudi koji u svako doba spavaju.”


Lijepo rečeno, kao i uvijek. Najopasnije zamisli uvijek stižu u kutiji s mašlekom, pa i ekonomski sustav koji neće biti zasnovan na cijenama već na “vremensko-energetskom sustavu obračunavanja” koji se temelji na kilovatsatima, vatsatima i vatsekundama. Tu ideju podupire i utjecajni Svjetski ekonomski forum (osnovan 1971, a svake se godine održava u Davosu u Švicarskoj, sudionici su mu većinom istaknuti pripadnici globalne elite) koji je napredovanje pametne mreže povezao sa smanjenjem emisija ugljika (zijev), obećavajući, opipljiv način za borbu protiv globalnog zatopljivanja. (zijeeeeev).


U siječnju 2011. Svjetski ekonoski forum objavio je veliki izvještaj o napretku Programa za partnerstvo energetske industrije u kojem piše: „U izvještaju Svjetskog ekonomskog foruma ‘Ubrzavanje uspješnih pilot-projekata pametne mreže’, koji je sastavljen uz pomoć kompanije Accenture i stručnjaka iz industrije, centraliziranost pametnih mreža ističe se kao ključni faktor za nisko-karbonsku ekonomiju i rješenje za sve veće potrebe za energijom. (…)Imamo priliku pokrenuti novi val razvoja prema energetskom sustavu s nižim emisijama ugljika, i uspješni pilot-projekti pametnih mreža bit će ključni korak u tom procesu.”
Globalna energetska mreža, ili pametna mreža, funkcionirat će u skladu s univerzalno prihvaćenim standardima koji tokove energije i podataka čine kompatibilnima jedne s drugima. Tko će određivati te standarde? Uvaženi Institut inženjera elektrike i elektronike (Institute of Electrical and Electronics Engineers, IEEE). Kao što navodi na svojim internetskim stranicama o pametnoj mreži: “Ne postoji globalna organizacija koja bi nadzirala preobrazbu energetskih sustava svih država – to je golemi pokret koji je trenutačno u povojima. S naših trideset osam društava i šest vijeća IEEE se pozicionirao kao predvodnik inicijative za pametnu mrežu. Uz pomoć njih i naših 395.000 članova, koji rade u svjetskim akademskim, vladinim i privatnim sektorima, IEEE dodiruje praktički sve aspekte pametne mreže. Mi svoje snažne temelje i sveobuhvatnu suradnju koristimo da bismo razvijali standarde, razmjenjivali najbolje metode, objavljivali dostignuća i pružali povezane edukacijske usluge s ciljem promicanja pametne mreže. Mi smo na čelu usavršavanja tehnologije i omogućavanja uspješnog uspostavljanja pametnih mreža širom svijeta.Radimo ruku pod ruku s vodećim organizacijama kako bismo stvorili jedan skup standarada za pametnu mrežu….”


Ova samohvala nije bez temelja. IEEE je doista jedina globalna organizacija sposobna za obavljanje tako monumentalnog zadatka. Uostalom, tehnokracija i jest – kako je autor Woord opisuje – kolektivistički, utopijski političko-ekonomski sustav pod vodstvom inženjera, znanstvenika i tehničara. Mogla bi biti daleko opasnija i nametnuti daleko veću kontrolu od komunizma, socijalizma ili fašizma. Pametna meža je izdanak tehnokracije, a ne obrnuto.


Nije sasvim jasno tko će nadgledati pojedine ili sve aspekte globalne pametne mreže. Implicirana sugestija je da će to biti oni isti inženjeri i globalne korporacije koji je trenutačno razvijaju. Uz globalni plimni val aktivnosti za stvaranje globalne pametne mreže, dvojbeno je da se inicijativa može zaustaviti, posebno zato što je tijesno isprepletena s pokretom za smanjenje globalnog zatopljivanja i, prema tome, s održivim razvojem te čak s programom Ujedinjenih naroda, Agenda 21. Evo što je rekao Boutros Boutros-Gali, bivši glavni tajnik iluminatske organizacije zvane UN: “Dok sam od 1977. do 1991. godine bio na čelu Ministarstva vanjskih poslova u Egiptu, zagovarao sam integraciju električnih mreža svih afričkih zemalja oko Nila.”


Sve u svemu, ne piše nam se dobro, osim se ako ubrzano ne proširi shvaćanje o prirodi mreže koja se plete oko čovječanstva.


Čitamo se!

Nema komentara:

Objavi komentar