utorak, 6. ožujka 2012.

Gde nestaju sva ta djeca?

 Jedno od najšokantnijih poglavlja iz 'Najveće tajne' Davida Ickea. Odgovor na pitanje gde netragom nestaju milioni djece u svijetu. Metodi kontrole uma od strane CIA i vodećih ljudi Amerike i Europe, templara i masona. Svedočanstvo Keti O'Brajen, bivšeg roba ('predsedničkog modela') koja svjedoči o satanizmu Busha i mnogih moćnika (sve sami masoni i njihovi gospodari). Imena, svjedočanstva i detalji o paklenom naličju mnogih poznatih ličnosti. Logori za programiranje djece. Prava pozadina terorizma i zločina.
Klikom na sliku otvarate poglavlje knjige u PDF fotmatu

Gdje nestaju ta djeca - Dean Warwick 1/2
http://www.youtube.com/watch?v=ESFFZvudWFw

Gdje nestaju ta djeca? Dean Warwick 2/2
http://www.youtube.com/watch?v=F6SGpVNvUAg&

TRANSKRIPT VIDEA:

Slijedi izvod iz intevjua sa Dean Warwick-om kojeg je napravio Dave Starbuck, par sedmica prije njegove smrti.

Radi se o pitanjima nestale djece, ulozi armije i vanzemaljaca i planiranog holokausta u Americi.Dean Warwick: “Želio bih da naglasim nešto što me je uznemirava već neko vrijeme, radi se o ubijanju djece. U jednom izvještaju Odjeljenja za Statistiku američke vlade, tvrdi se da će u SAD-u svake godine biti oko 150 hiljada djece za koje se nikada više neće čuti. Tri mjeseca kasnije dobio sam sličan izvještaj koji kaže da će ih u centralnoj i južnoj Americi biti oko 350 hiljada. Ja sam to izračunao, specijalizovao sam čistu i naprednu matematiku na univerzitetu. To nije slučajnost. Radi se o 0.5% populacije u sjevernoj Americi i 0.5% u centralnoj i južnoj Americi. To ne može biti slučajnost.

Dave Starbuck - “Sigurno da nije”

Dean Warwick: “Tako, jednog dana u moju kancelariju je ušao jedan sužbenik i dok smo razgovarali pomenuo mi je da ima sastanak u DSS prostorijama. Rekao sam mu – “Sigurno ćete biti zainteresovani za ovo” a onda sam mu saopštio da sam dobio te izvještaje i o kakvim se brojkama radi. Rekao sam mu da mi u Velikoj Britaniji nemamo tako nešto. On mi je odgovorio: “Reći ću vam ko sam, ja sam u tom odjeljenju 30 godina i sada sam njegov načelnik”. Rekao je: “U Velikoj Britaniji imamo isti slučaj sa oko 20 do 25 hiljada djece godišnje”. Nešto kasnije gledao sam televiziju usred dana i to je bilo nešto prezentirano kao vijest, gdje se pojavila jedna gospođa koja je član neke grupe u Londonu, mislim da je njihovo ime bilo “Majke onih koji su nestali.” Ona je rekla da svake godine u Velikoj Britaniji oko 120 hiljada djece između 10 i 23 godine ode od kuće a 80% njih se ponovo pronađe. Drugim riječima, 20% njih nestanu. Dobro, 20% od 120 hiljada čini 20 hiljada i potvrđuje onu brojku koji mi je taj čovjek rekao. Pa dobro, šta se dešava s tom djecom?

Razgovarao sam sa šefom policije i on mi kaže “U pravu ste u vezi te djece, Dean!” Kaže, “Jedne godine zabilježili smo 40 hiljada i nešto, koji su nestali. Onda je dodao da im je vlada tada saopštila da se ne radi o 40 hiljada, nego o 60 hiljada i nešto.

Ovo sam čuo od policijskog službenika koji je bio u vezi sa policijom u Dorsetu. U Novoj šumi, svake sedmice pronađu 7 do 8 djece koja su isječena od grla do ramena. Koža im je oguljena s leđa a meso jedeno dok su bili živi. Sada mislim da to ima veze s onim u vezi čega me je moj djed upozoravao da ću to saznati kasnije (Ranije u intervjuu, Dean je pomenuo da mu je djed davno rekao da kad odraste, suočiće se s jednom tajnom koja će ga uništiti.) i tako sam naletjeo na onaj događaj sa Jessicom i Holly. Svako ko je povjerovao da Ian Huntley ima bilo kakve veze s ubistvom te djece, trebao bi da se javi doktoru na pregled.”

Dave Starbuck - “Prije četiri godine održao sam predavanje na temu - ‘Ko je stvarno ubio Holly Wells i Jessicu Chapman’ i odaziv je bio nevjerovatno veliki, uključujući čak i nekoliko advokata.”

Dean Warwick - “Optužili su Ian-a Huntley-a zato što je imao u naborima svojih pantalona sjemenke biljaka koje se nalaze u toj šumi. On ih je mogao pokupiti bilo gdje, a mogli su mu ih i podmetnuti. Taj čovjek ne bi bio tako glup da odnese ta tjela na ono mjesto, svuče im odjeću, polije ih benzinom pa onda zapali. Svako ko ima bar pola mozga zna da je bolje ostaviti odjeću na tijelu da upije benzin a onda da ih zapali. On je navodno odnjeo njihovu odjeću nazad do škole, stavio je u kantu za smeće, onda zapalio, pa je ugasio polijevajući je vodom iz crijeva. To je glupost!

Imamo slučaj gdje je jedna gospođa tražila od medija da objave njenu priču. Ne znam koliko je to tačno. Radi se o tome da je ona šetala svog psa u toj šumi svakodnevno u toku par sedmica prije nego što su Jessica i Holly bile pronađene. Ona je izjavila da je vojna policija blokirala taj put.”

Dave Starbuck - “Da, to je tačno. Ja sam to takođe čuo iz jednog drugog izvora.”

Dean Warwick - “A imamo i onog džogera koji je bio saslušan izvan suda dok se sudilo Huntley-u. On je rekao da je tri noći trčao pored te šume i da je čuo krike djevojčica iz te šume. Sada, one informacije koje imam o tome stigle su od visokih američkih vojnih obavještajaca kojima u svakom slučaju vjerujem. Oni su unutar vlade, duboko unutar vlade, a ko su oni, to je već posebna priča. Tijela tih djevojčica bila su unakažena kandžama a bile su i silovane. Sada, da li se tu radilo o činu nekog kulta ili transmutaciji “prisustva” (misli se na proces transmutacije entiteta iz 4D, prim. prev.) to je već ovoreno za diskusiju. Ja lično mislim da je David Icke stigao prilično blizu, samo što je on promašio u vezi onoga što bi mi trebali da radimo u vezi s tim slučajem reptilskih i drugih entiteta ali nećemo sada o tome.

Međutim, ukoliko se ponovo vratimo na onaj slučaj nalaženja 7-8 tijela u Novoj šumi, u Dorsetu, taj policajac mi kaže da njegov kolega koji pregledava ta tijela, svakog puta želi da počini samoubistvo nakon onoga što vidi.”

Dave Starbuck- “Mogu da vjerujem”

Dean Warwick- “Ovo me podsjeća na ono što nalazimo na mnogim mjestima u bibliji, ‘A oni su jeli meso djece tih dana,’ a postoji i razlog za to. Srećom imam jednu seriju dobrih proizvoda, tako da srećem mnogo ljudi. Jedan klijent je npr. postavljen veoma visoko u naučnom istraživačkom centru britanske vlade.

Činjenica je da se dosta toga nalazi u biblijskim zaisima i onome što je Zacharia Sitchen pisao, recimo ona priča o “Onima koji su s Neba na Zemlju došli” ili o Nefilim-ima i Anunaki-jima.Oni su konzumirali menstrualnu tečnost njihovih žena zato što im je to davalo sposobnost da čitaju um svojih suparnika, da komuniciraju telepatski i ja u to vjerujem a kasnije ću reći šta sam istraživao na univerzitetu na Novom Zelandu.

Kad je došlo vrijeme za te entitete da idu, a oni su ti koji su došli s nebesa i uzimali žene ljudi pokušavajući da ih oplode a pošto su te žene rađale gigante, umirale su kod porođaja, nastao je problem. Tako je to ono kako su oni naišli na to kako će dobiti te supstance. Nisu mogli iz menstrualne tečnosti ljudskih žena da dobiju te supstance ali su otkrili da ih mogu dobiti iz muskulature djece koja su izložena mučenju. Ovo ima i svoju naučnu bazu, neću sada reći odakle tačno iz SAD, ali da, to je odgovor. Takvo meso je “natopljeno” serotoninom i adrenalinom, i ono im daje slične supstance koje im omogućavaju da čitaju drugima um i komuniciraju telepatski. To se pominje na mnogo mijesta u Bibliji, i to se treba bukvalno uzimati, onako kako je napisano.

Tamo se na kaže da su oni jeli dječje kosti, ili dječju kožu, nego da su jeli dječije meso, što znači da su im gulili kožu. Slično s onim iz Biblije gdje se kaže da je Kain navodno ubio Abela. To nije tačno, u stvari, nije rečeno tako. Rečeno je da je Kain pojeo Abela i zato je bio prognan. Ne mogu zamisliti ništa gore od mučenja jednog djeteta u onom stepenu u kojem se to čini, a onda da ga se konzumira onako kako je to bilo rečeno od strane policajaca koji su sprovodili istragu. To možda ima neke veze s onim o čemu mi je moj djed pričao kad sam bio dijete, tj. o onome što ću saznati kasnije u mom životu, a sigurno je to da ne postoji ništa gore od toga što djeca dožive kad se podvrgnu svemu tome.


Slično tome, nedavno sam magazinu Nexus dostavio dokumentaciju o tome da se kod nas sada pojavljuju giljotine, koje su pomenute u Otkrovenju 24. Hiljade njih sada dovoze u američke vojne baze. Zašto? Senator koji je to pomenuo rekao je da je to divan način da se izvede smrtna kazna. Ali oni ne likvidiraju ni stotinu ljudi godišnje u Americi, šta će im onda hiljade giljotina? Žena kongresmen iz San Dijega je javno izjavila da je u jednoj japanskoj fabrici vidjela da prave te stvari.”

Dave Starbuck- “Da i ja sam negdje čuo taj izvještaj”

Dean Warwick- “Pa, to je bilo i na BBC radiju negdje sredinom januara 2004. godine, da se to slalo u SAD u kontejnerima, 300 u jednom. Sada mi se čini da znam o čemu se radi. Neki svjetski lideri kao Kissinger, javno su trvdili da je potrebno reducirati svjetsku populaciju sa 7 milijardi na pola milijarde. Kako ćete likvidirati toliki broj ljudi? Dobro, možemo se igrati s klimom, možemo raditi razne stvari kao npr. napraviti velike poplave, ljudi mogu ginuti zbog globalnog zagrijavanja planete, podizanja nivoa mora itd.

Imam podatak da je policija prijetila jednom farmeru u Yorkshiru. Ovdje ću stati i vratiti se malo natrag da pomenem da je Gunderson, koji je bio najveći proizvođać metala u svijetu, bio intervjuisan na Tv u vezi s tim što je dobio ugovor da za američku vladu proizvede hiljade teretnih vagona a u svakom od njih je bilo mjesta za 150 ljudi. Imamo takođe slučaj onog britanskog doktora koji dok je s porodicom hodao kanadskim šumama u blizini američke granice, nabasao na željezničko skladište sa više od 50 teretnih vagona. Kada su otvorili vrata svakog od njih, u njima su vidjeli okove i giljotine za glavu.

Sada ću ti reći ovo, zamisli da smo ja i ti u tim okovima i mene su stavili na giljotinu a tebe su ostavili za sutra. Ti ćeš se prestraviti.”

Dave Starbuck- “Prokleto si u pravu!”

Dean Warwick - “Tako da tu dobijamo slične okolnosti, pošto si ti prestravljen, adrenalin i serotonin teku, te tako imamo te sastojke u našem tijelu. Zato je onaj senator pomenuo da je to divan način za likvidaciju kao i za korištenje dijelova tijela ili organa.

Ali da se 6.5 milijardi ljudi iz cijelog svijeta tako likvidira, to je velika stvar i većina ljudi će to proglasiti glupošću. A upravo u tome i jeste poenta. Kad staviš nešto direktno ispred nečijih očiju, to je najbolji način da sakriješ tu stvar.

To je isto kao kad su se Njemci počeli ponovo naoružavati za Drugi svjetski rat. Oni su mogli praviti puške, dijelove oružja i municiju i mogli su ih lako sakriti ali ono što nisu mogli lako sakriti to su bile topovske cijevi. Šta su oni onda uradili? Oni su ih ugrađivali ljudima u kuće kao dimnjake. Tako su te cijevi stršile napolje kroz krovove, a ljudi su od topovskih cijevi mislili da su to dimnjaci.”

Dave Starbuck- “Pa, to je već odavno strategija sila Novog svjetskog poretka. Ako hoćeš nešto da sakriješ, stavi to ljudima ispred nosa. Ja sam prilično dobar poznavalac toga. Prije nego što sam postao novinar bavio sam se mađioničarskim vještinama, tako da znam kako se sakrivaju stvari ljudima isred nosa. ”
Nešto više informacija o Deanu Dean Warwicku može se naći ovdje: www.jamescasbolt.com
IZVOR TEKSTA: http://galaksija.blogspot.com/2006_10_01_archive.html

Nedavno sam opet pročitala nešto, što me je šokiralo. Radi se o ovom topicu ovdje: http://www.cassiopaea.org/forum/index.php?topic=9301 ( Missing Children World Wide )

Onda sam pročitala taj linkani članak: "DNEVNO se prijavljuje više od 2000 NESTALE djece u SADu"

DNEVNO - vise od 2000 nestale djece!???

U ovom članku je naveden podatak da se prema Ministarstvu pravosudja SADa - 797 500 djece vode kao nestali u periodu od godine dana. Dakle - otprilike 2100 djece nestane u SADu - svaki dan.

Medjutim, na webstranici "Nacionalnog centra za nestalu i izrabljivanu djecu" (National Center for Missing and Exploited Children) se vidi da je taj podatak uzet iz studije "NISMART-2", provedene od strane Ministarstva pravosudja SADa 1999. godine. Studija:
http://www.missingkids.com/en_US/documents/nismart2_overview.pdf

Statistika u ovom PDFu pokazuje da je 43% (340 500) od tih 797 500 imalo "benigno objašnjenje".

Dakle, stvarno je NESTALO "samo" 1250 djece DNEVNO, i to prije 9 godina. Druga su se vratila doma ili su nadjena.

Još jednom: prije 9 godina D N E V N O u SADu nestane B E S T R A G A 1250 djece.

Bestraga znači da nestanu kao da su u Zemlju propali. Isparili. Toj djeci se gubi SVAKI TRAG, kao da nikad nisu ni postojali, kao da nisu ni bili rodjeni, odgajani, hranjeni, itd,….gubi im se svaki trag.
Znači nije da su umrli, pa da im se nadje tijelo - ne nadje im se tijelo, prije 9 godina SVAKI DAN je sa ovog svijeta isparilo 1250 djece.

Jučer 1250, danas 1250, sutra 1250, prekosutra 1250… IMATE LI VI PREDODŽBU KOJI JE TO BROJ!??

I to je kako vidimo bio jedan dokazani FAKT. Činjenica zapisana od Ministarstva pravosudja.

Onda sam dalje, čitajući članak i pogotovo ovaj podatak: India - 10 lakhs per annum (1 million godišnje, lakh je mjerna jedinica u Indiji i sadrži 100 000 - http://en.wikipedia.org/wiki/Lakh ) otišla na ovaj websajt:
http://www.missingindiankids.com/ - Nestala djeca u Indiji.

Koliko djece nestane u godinu dana u Indiji?

U Indiji nema dostupnih točnih brojki, međutim, prema jednom članku u "English daily", broj nestalih je oko 1 000 000 godišnje, tj. svakih 30 sekundi nestane jedno dijete.

Taj broj NESTALE djece je prosto NEVJEROVATAN.

To enormno nestajanje Indijske djece me je odmah podsjetilo na ovo - na prvu ikad zabilježenu sesiju sa Kasiopejcima:
Citat:

16.07.1994

P: Bob Lazar je izložio činjenicu da se vanzemaljci odnose prema ljudima kao kontejnerima. Što to znači?
O: Spremište za kasniju upotrebu.
P: Kakvu upotrebu?
O: 94 posto.
P: 94% od čega?
O: Od cijele populacije.
P: Što pod time mislite?
O: Svi su kontejneri; 94% će biti iskorišteno.
P: Iskorišteno za što?
O: Konzumiranje.
P: Mislite bit će pojedeni?
O: Totalnu konzumaciju.
P: Što mislite pod konzumaciju? Progutani?
O: Konzumirani za sastojke.
P: Sastojke čega?
O: Nove rase. Važno. 13 godina otprilike kad će projekt biti završen. ( 13 godina od 1994 )

P: Zašto su ljudi konzumirani?
O: Koriste za dijelove.
P: Ne razumijem. Kako ljudi mogu biti korišteni za dijelove?
O: Stvaranje novih prototipa ljudskih tijela. Postoje spremišta. Nestale osobe često idu tamo, a naročito nestala djeca.
P: Imamo li neku zaštitu?
O: Neke.
P: Kako se možemo zaštititi i kako zaštititi našu djecu?
O: Informirajte ih. Ne sakrivajte istinu od djece.
P: Kako nas istina štiti?
O: Svijest štiti. Ignoriranje šteti.
P: Kako djeci reći tako grozne stvari?
O: Oni bi trebali znati.
P: Koja je svrha tog projekta?
O: Novi život ovdje.
P: Da li vanzemaljci koriste naše emocije i energije?
O: Korektno; i tijela također. Svake godine na Zemlji 10% više djece se uzima.
P: Da li pate?
O: Neki.
P: Da li svi pate?
O: Neki. Komadi organa djece se miču za vrijeme dok su pri svjesti. Bubrezi prvo; sljedeće stopala; sljedeće čeljust koju ispitivaju na stolu; jezici se odrežu; kosti se testiraju na udarac; pritisak na srčani mišić dok ne pukne.
P: Zašto nam govorite takve odvratne stvari?
O: Morate znati što Konzorcij radi. To se radi najviše djeci Indijaca. ( u originalu Cs kazu: "Indian children" sto bi se moglo prevest i kao Indijaca (Indija) ili Indijanaca (sjeverno-američki Indijanci)
P: Zašto se rade takve stvari?
O: Velik trud od strane Orionaca i njihove ljudske braće da kreiraju novu rasu i kontroliraju je kao i ostatak čovječanstva.

P: Što se dešava s dušama? Da li je projekt isključivo fizičke prirode?
O: Fizičko i duše se recikliraju.
P: Gdje idu duše?
O: Natrag ovamo, većinom.
P: Da li neke idu drugdje?
O: Neke idu na druge planete.
P: Tko je odgovoran za taj projekt?
O: Konzorcij.
P: To je bolesno!
O: Bolesno je subjektivno.
P: Ali čitava stvar je toliko odvratna.
O: Mi razumijemo vaše osjećaje, ali nije sve prilagođeno vašoj perspektivi.
P: Zašto se to dešava na Zemlji?
O: Karma.
P: Koja vrsta karme može ovo donijeti?
O: Atlantida.
P: Što su Atlantiđani učinili da bi se to prenijelo na nas?
O: Mi nemožemo odgovoriti to sada.
P: Što nas može zaštititi?
O: Znanje.
P: Kako ćemo steći to znanje?
O: Dobivate ga sada preko ovog izvora.
P: Na koje znanje mislite?
O: Imate ga.
P: Kako nas znanje, ovoga što ste nam rekli, može pomoćii?
O: Daje veliku obranu.
P: Koje znanje daje obranu?
O: Samo znanje o tome daje fizičku obranu.
P: Kako ćemo reči ljudima? I kome da kažemo?
O: Informirajte druge samo indirektno.
P: Kako?
O: Pišite.


Za oko mi je zapelo ovo: Svake godine se na Zemlji uzima 10% više djece.

Pretpostavimo da je ova informacija točna. Dakle, fakt je da je 1999 godine DNEVNO nestalo BESTRAGA = 1250 djece.
2000 +10% - 1357
2001 +10% -1512
2002 +10% - 1663
2003 +10% - 1829
2004 +10% - 2011
2005 +10% - 2212
2006 +10% - 2433
2007 +10% - 2676
2008 + 10% - smo vec kod 2943 NESTALE DJECE DNEVNO, samo u Americi.

Ca. 3000 nestale djece dnevno.
Božeee…!?

Laura je u svom tekstu "94%" koji se moze naći tu:
http://www.cassiopaea.org/cass/Laura-Knight-Jadczyk/94percent.htm opisala što je mislila i što je osjećala prilikom ove gore navedene sesije, prilikom prvog susreta sa Kasiopejcima.

Dakle:

P: Zašto su ljudi konzumirani?
O: Koriste za dijelove.
P: Ne razumijem. Kako ljudi mogu biti korišteni za dijelove?
O: Stvaranje novih prototipa ljudskih tijela. Postoje spremišta. Nestale osobe često idu tamo, a naročito nestala djeca.


Na ovaj odgovor, bila sam u šoku. Kakav izvor nam može reći ovako potresne i užasavajuće stvari? Iz kakve grozne stvarnosti mora doći takva informacija? Bila sam rastrgana izmedju toga da završim taj kontakt istog trena ili da počnem istraživati o tome i nadjem neko riješenje.

P: Imamo li neku zaštitu?
O: Neke.
P: Kako se možemo zaštititi i kako zaštititi našu djecu?
O: Informirajte ih. Ne sakrivajte istinu od djece.
P: Kako nas istina štiti?
O: Svijest štiti. Ignoriranje šteti.
P: Kako djeci reći tako grozne stvari?
O: Oni trebaju znati.


Od prijedloga da zastrašim svoju djecu sa takvim užasnim pričama sam praktički dobila napad! Ali, opet, bila sam rastrgana. Više nego išta sam htjela znati kakav bi nam izvor govorio takve zastrašujuće stvari. Negativni entiteti na koje smo naišli nisu definitivno nikada rekli takve stvari, u stvari, oni su se uvijek predstavili kao vrlo dobri i govorili su fine stvari, uzvišene i moralizirajuće stvari. Tek nakon što smo ih razotkrili, cmizdrili su i žalili su se, da su oni u biti stvarno dobri, ali pogrešno shvaćeni i proganjani. Karakteristika bića tame je da se predstavljaju kao dobri momci, a potom pronalaze opravdanja za zlo. Da li smo mi sada sreli neku drugu vrstu bića tame, one koji su toliko tamni, da ih nije briga kakve grozne stvari kažu? Ili su mi ta bića u biti te stvari govorili da me galvaniziraju - mene, majku petoro djece - tako da ja pitam još pitanja o tome kako bi stvarno zaštitili našu djecu?

P: Zašto nam govorite takve odvratne stvari?
O: MI vas volimo.


Huh. Ali, kakva ljubav bi nam mogla reći takve grozne stvari, pitala sam se. A onda, odmah sam shvatila da sam i ja uvijek upozoravala svoju djecu o opasnostima. Čak i ako nisam htjela priznati da je svijet opasno mjesto, znala sam da sam im morala reći da takve stvari, kako bi ih bili svjesni - i tako se sačuvali od opasnosti.


P: Da li mi to trebamo reći ostalima?
A: Ne otkrivajte u javnosti. Inače bi mogli biti oteti.



To je bio razuman odgovor i sigurno nije sugerirao da su htjeli da mi idemo okolo i plašimo ljude. Bila sam znatiželjna o tzv "projektu" koji se spominje da će biti dovršen za oko 13 godina, (2007) a za koje je ovaj izvor je rekao da su uzete tolike strašne ljudske žrtve. Čak i ako je to bilo zlo biće, možda sam mogla dobiti dovoljno informacija - da mogu reći drugima i možda bi imalo smisla nekima od onih koji su više upoznati s takvim detaljima?

P: Koja je svrha tog projekta?
O: Novi život ovdje.




Budući da sam već bila formulirala ideju da se vanzemaljci hrane ljudskim emocijama, odlučila sam se za takvo test pitanje. Vanzemaljac koji se hrani na nama bi to vrlo vjerovatno porekao, osim ako, kao što sam već pomislila, smo se sada sreli sa toliko tamnim bićem, kakvo nismo sreli do sada nikada prije.



P: Da li vanzemaljci koriste naše emocije i energije?
O: Korektno; i tijela također. Svake godine se na Zemlji uzma 10% više djece.



Nisu htjeli ostaviti tu temu. Bilo je previše strašno razmišljati o tome. Zašto su oni ponavljali nešto što me tako uzrujava? Bila sam malo zbunjena kao majka i potresenog glasa sam pitala:

P: Da li pate?
O: Neki.
P: Da li svi pate?
O: Neki.
P: Što se dešava s dušama? Da li je projekt isključivo fizičke prirode?
O: Fizički i duše se recikliraju.
P: Gdje idu duše?
O: Natrag ovamo, većinom.
P: Da li neke idu drugdje?
O: Neke idu na druge planete.



Opet, u slučaju da je ova monstruozna priča istinita, ja sam htjela detalje - nešto bih mogla provjeriti.


P: Tko je odgovoran za taj projekt?
O: Konzorcij.
P: To je bolesno!
O: Bolesno je subjektivno.
P: Ali čitava stvar je toliko odvratna.
O: Mi razumijemo vaše osjećaje, ali nije sve prilagođeno vašoj perspektivi.


I sa tim odgovorom, shvatila sam da bi ono što su rekli, iako je zvučalo ludo, upravo moglo biti istina. Ali opet, kakvo biće nam govori takve istine?


P: Zašto se to dešava na Zemlji?
O: Karma.
P: Koja vrsta karme može ovo donijeti?
O: Atlantida.



Nisam znala što da mislim. Ali, opet tu je bila ta želja da saznam i naučim. Bila sam traumatizirana sa danom informacijom. Kako sam to mogla preraditi? Tijekom godina sam postala toliko osjetljiva na patnje drugih, da sam morala gledati na drugu stranu ako smo bili prisiljeni da prođemo blizu auto-nesreće. Morala sam napustiti sobu, ako je bila neka tužna priča na vijestima. Ako sam pročitala priču o bolesnom ili zlostavljanom djetetu, postala bih depresivna nekoliko dana nakon toga.

Imala sam svoje petoro ljubljene djece i postala sam neka vrsta majke svakom djetetu na planeti.
Moja djeca su moj život. Dakle, zašto su gurali ovu temu oko djece koja se uzimaju i na kojima se eksperimentira? Da li je to bilo smišljeno da mi se posebno naudi, da se tako osjećam loše, ne bi li se to biće, tko god on bio, moglo hraniti na energiji moje patnje? Ili je sam ja ovdje bila navodjena da naučim nešto važno, nešto presudno za čitavo čovječanstvo?


Postojala je samo jedna stvar za napraviti: dobiti neke činjenice.

Mislila sam da će biti relativno jednostavna stvar na svijetu kupiti nekakav godišnjak i otkriti statistike o nestaloj djeci: koliko je nestalo, koliko uspješno su se vratili u svoje obitelji.
Ništa.


U redu, plan B. Nazvala sam par lokalnih agencija za provedbu zakona. Koji vladin odjel je držao takve statistike?
Slali su me iz jedne agencije u drugu i tako u krug.

Plan C? Nazvala sam par agencija i rekla da sam slobodni reporter koji radi jedan članak. U ovoj zemlji, to je pošteni put da dobijete informacije za javnost. Nikakve posebne ovlasti nisu obavezne.
Ali, nitko nije znao mnogo o izgubljenoj djeci.


Postoji nekoliko desetaka organizacija i agencija koje su posvećene "nestaloj i izrabljivanoj djeci." Jedini problem je, još uvijek ne možete dobiti točne i jednostavne odgovore na jednostavno pitanje: koliko djece nestane svake godine i koliko se vrati sigurno i gdje je dokaz?

Gdje god da pogledate, dobijete drugačiji broj, međutim, tijekom vremena, evoluirala je neka vrsta "standardne" slike.

Ali dobivanje bilo kakvog tvrdog dokaza sa statističkim podacima, je koliko sam ja u mogučnosti reći - nemoguće.

Nitko ne želi razgovarati o tome.

A ja sam pitala sebe: "Zašto?"

Štoviše, tijekom tog tjedna traženja odgovora na ovaj određeni problem, počela sam dobivati osjećaj da nešto definitivno nije ispravno sa ovim našim svijetom.

Nešto je strahovito krivo u ovom našem svijetu, a nitko to ne priznaje, a još manje govori o tome.

Izvor:svijesnost.com

Nema komentara:

Objavi komentar