srijeda, 14. ožujka 2012.

Fondacija Rockefeller, WHO, i sterilizacijske vakcine

Iako se danas uglavnom veže uz Hitlera i nacistički režim, suvremena eugenika dijete je europskih i američkih elita 19. i 20. stoljeća. Manje više svatko tko je tada bio netko bio je i gorljivi eugeničar. Carnegie, Rockefelleri, Roosevelt, Harriman, Bushevi, Margaret Sanger itd. u Americi i kompletno britansko plemstvo u velikoj Britaniji. Darwini, Huxleyi, Bertrand Russell, Francis Galton, H. G. Wells, George Bernard Shaw i mnogi drugi. U matičnim su državama u to vrijeme progurali i mnoge zakone o sterilizaciji raznoraznih skupina koje su spadale u kategoriju “društvenog tereta”. Eugenički programi sovjetske Rusije i kasnijeg SSSR-a, te njihovo ekperimentiranje na ljudima nisu javno reklamirani, kao niti u Jugoslaviji, iako se i komunističke čistke i sovjetsko mentalno zdravlje mogu smatrati jednim od oblika socijalnog darwinizma, ako već ne klasične eugenike u užem smislu riječi.


Nakon drugog svjetskog rata eugenika se naizgled povukla, no danas doživljava renesansu pod mnogobrojnim drugim imenima. Iz kojeg god smjera krenemo u razmatranju “društvenih problema” današnjice, svi putevi vode u Rim. Problem zaštite okoliša- prevelika populacija. Zdravlje i prevencija- glavni naglasak je na genetski uvjetovanim “rizičnim faktorima” i spolno prenosivim bolestima. Umjetna oplodnja, eutanazija i pobačaji široko su promovirani kao neotuđiva prava iz “humanih” i “zdravstvenih” razloga. Genetsko inžinjerstvo i povezana “medicina” promovira se kao odgovor na sve ljudske probleme, opet kao izraz svega humanoga i naprednoga. Kao što je malo koji Njemac, Britanac, ili Amerikanac vidio neko zlo u eugenici međuratnog doba, tako i danas malo tko vidi opasnosti u “humanim trendovima” sadašnjice. Da eugenika i eugeničko razmišljanje nikad nisu umrli dokumentirati ću u narednih nekoliko članaka. Zasad ću samo navesti neka njena nova imena: humanizam, ljudski odnosi, socijalizacija, transhumanizam, široko poznata “bioetika”, i naravno- ekologija.
Globalna eugenička elita stoji kako iza najvećih svjetskih korporacija tako i iza najvećih filantropskih fondacija, Lige nacija, kasnije UN-a, EU i ostalih regionalnih asocijacija i njihovi ciljevi nikad se nisu promijenili.
Veze između UN-a i obitelji Rockefeller mnogobrojne su i dobro opisane. Za primjer, Rockefelleri su darovali zemljište u New Yorku na kojemu se danas nalazi sjedište UN-a, crni monolit Arthura Clarka (dobitnik UNESCO-ve nagrade za obrazovanje). Rockefelleri su sudjelovali i u osnivanju Rimskog kluba, glavnog think-tanka UN-a i David Rockefeller dugo je bio jedan od vodećih članova.
U bajkovito lijepoj Rockefellerovoj ulici u Zagrebu, ispod zagrebačkog Mirogoja smješten je i Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) i druge centralne institucije hrvatskog zdravstva.. HZJZ, jedna od kontrolirajućih institucija hrvatskog zdravstva redovito piše izvještaje u kojima se, uz medicinu rada i raznorazne bolesti detaljno zanima za statistike rađanja, pobačaja (koje naziva kontracepcijskim sredstvom), primjenu i nuspojave vakcinacija u Hrvatskoj. Svoje, više ili manje točne statistike, HZJZ redovito nadopunjuje kreativnim tumačenjima u skladu sa važećom međunarodnom politikom. Iako nitko iz HZJZ-a, koliko je poznato, nije u javnost izlazio s izjavama o potrebi sterilizacije nazadnog hrvatskog naroda, HZJZ funkcionira kao lokalna ispostava UN-ove svjetske zdravstvene organizacije (WHO), od kojih prima smjernice (naredbe) za svoje zdravstveno djelovanje. Veza između Rockefellera i HZJZ-a očita je i iz samog naziva ulice. Kako su nam, ne samo HZJZ nego i cjelokupno hrvatsko zdravstvo pod kontrolom WHO-a “darovali” Rockefelleri, njegov smjer od samih je početaka jasno zacrtan desetljećima unaprijed.
U ovom tekstu analizirat ćemo takozvane teorije zavjere o sterilizaciji svjetskog pučanstva putem vakcina i genetski modificiranih organizama.
Dio 1. Fondacija Rockefeller razvija vakcine za masovnu redukciju plodnosti.
U ranom izvješću 1968. Fondacija Rockefeller (u daljnjem tekstu: RF) dokumentira financiranje razvoja takozvanih “protu-fertilitetnih” (anti-fertility) vakcina protiv plodnosti i planove za njihovu masovnu implementaciju.
Str. 51: … “postoji više vrsta supstanci za koje je poznato da smanjuju mušku plodnost, no one dosad testirane problematične su zbog svoje visoke toksičnosti. Trenutno, vrlo se malo radi na razvoju imunoloških metoda poput vakcina za smanjenje plodnosti, te su potrebna dodatna istraživanja za pronalaženje rješenja na tom polju.”
Mogućnost upotrebe vakcina za redukciju muške plodnosti nešto je što je trebalo biti dublje istraženo jer, po mišljenju Rockefellerovoe fondacije, oralna pilula i spirala nisu bile primjerene za masovnu primjenu:
“Suočeni smo sa opasnošću da će se u sljedećih par godina pokazati kako su ove dvije “moderne” metode, koje su toliko obećavale, ustvari neprimjenjive na masovnoj skali.”
Neki posebno dobar razlog za ove tvrdnje nije dan. Spomenuta je i mogućnost administracije hormonskih preparata za redukciju plodnosti, iako je- kako izvještaj napominje- poznato da isti “uzrokuju krvarenja, što bi mogao biti limitirajući faktor u njihovoj primjenjivosti”.
“Predlagan je i polutrajni ili obnovljivi potkožni implantat, no dosad nije utvrđeno hoće li to rezultirati istim ili sličnim problemima.”
“Fondacija će pomoći u nadilaženju ovih bitnih nedostataka na više načina:
1.-”Pronalazeći ili ohrabrujući razvoj (centara izvrsnosti), te pružajući djelomičnu potporu centrima izvrsnosti na sveučilištima i istraživačkim institutima u SAD-u i u inozemstvu u kojima su metode i gledišta molekularne biologije kombinirane sa tradicionalnijim pristupima poput histologije, embriologije i endokrinologije u istraživanjima bitnim (primjenjivim) za razvoj metoda kontrole plodnosti”
2.-”Podupirući istraživački rad pojedinačnih znanstvenika, orijentiran prema razvoju metoda kontracepcije ili osnovnom znanju o ljudskoj reprodukciji, a koje je bitno za takav razvoj”
3.-”Ohrabrujući, kroz raspoloživost novaca za istraživanje, kao i drugim sredstvima, etablirane i mlade znanstvenike da okrenu svoju pažnju onim aspektima istraživanja u reproduktivnoj biologiji koja imaju implikacije za ljudsku plodnost i njenu kontrolu”
4.-”Ohrabrujući veći broj studenata biologije i biokemije na odabir karijere u reproduktivnoj biologiji i ljudskoj plodnosti, kroz potporu istraživanja i učiteljskih programa u odjelima zoologije, biologije, i biokemije”
Motivacija za ove aktivnosti jest, prema RF, prevelika plodnost nižih klasa, koje svojom propagacijom štete ljudskoj i društvenoj dobrobiti:
“Procijenjeno je da među američkim siromašnim i grupama na granici siromaštva postoji pet miliona žena kojima je potrebna usluga kontrola rađanja… Nekontrolirana plodnost među siromašnima umnogome doprinosi širenju siromaštva, neobrazovanosti, nezaposlenosti, ne samo u urbanim slamovima nego i u nerazvijenim ruralnim područjima.“
Nije prošlo dugo prije nego što su napori počeli davati rezultate U godišnjem izvješću 1988. RF sretno je izvijestila o napretku fondacijske divizije za populaciju na polju sterilizacijskih vakcina:
“Indijski nacionalni institut za imunologiju je u 1988. uspješno dovršio prvu fazu testiranja tri verzije protu-fertilitetnih vakcina. Uz sponzorstvo indijske vlade i potporu Fondacije, testovi su pokazali kako svaka od testiranih vakcina nudi barem godinu dana očekivane zaštite protiv trudnoće, prema količini anititijela u odgovoru na imunizacijski raspored.”
U svojem pregledu protu-fertilitetnih vakcina 1997. godine indijski Međunarodni centar za genetsko inžinjerstvo i biotehnologiju nije zaboravio zahvaliti svojem glavnom dobročinitelju:
“Rad na LHRH i HCG vakcinama poduprt je sredstvima Fondacije Rockefeller…”
1990.-ih rad na protu-fertilitetnim vakcinama ubačen je u višu brzinu, posebice u državama trećeg svijeta., kao i financiranje iz dubokih džepova fondacije Rockefeller. Istovremeno, ciljana populacija globalista- žene- počela se nelagodno meškoljiti oko svog tog otvorenog govora o redukciji populacije kroz upotrebu vakcina.
Betsy Hartman, direktorica Programa za populaciju i razvoj na Hampshire college-u, Massachusetts i “netko tko čvrsto vjeruje u ženska prava na sigurnu, dobrovoljnu kontrolu rađanja i pobačaj”, nije pobornik protu-fertilitetnih vakcina. U svojem eseju “kontrola populacije u novom svjetskom poretku” objašnjava:
“Iako je jedna vakcina testirana na 180 indijskih žena, obilježena je kao “sigurna”, bez ikakvih nuspojava i poptuno reverzibilna”. Znanstvena zajednica vrlo dobro zna da su takve tvrdnje lažne- naprimjer, mnoga pitanja o dugoročnim učincima vakcine na imuni sustav i menstrualni ciklus ostaju otvorena. Također postoje filmski dokazi o ženama kojima su uskraćene informacije o vakcini u kliničkim testovima. Svemu unatoč, vakcina je u pripremi za masovnu uporabu.”
Što Betsy Hartman osobno misli i nije toliko bitno koliko za koga i na čemu radi, te nije za očekivati kako će ju sitne moralne dileme odveć ometati u profesionalnom životu.
Ženska globalna mreža za reproduktivna prava sa sjedištem u Amsterdamu citirala je vodećeg stručnjaka u istraživanu kontracepcijski sredstava:
“Imunološka kontrola rađanja bit će “antigensko oružje” protiv reproduktivnog procesa, koje, ako ne bude zaustavljeno, prijeti preplaviti svijet.
Aktivistica za životinjska prava Sonya Gosh također je izrazila zabrinutost oko vakcina i njihove implementacije:
“Umjesto pružanja ženama više opcija u prevenciji trudnoće i zaštiti protiv AIDS-a i ostalih spolno prenosivih bolesti anti-fertilitene vakcine dizajnirane su za laku administraciju velikom broju žena uz minimalni trošak. Administracija nepismenoj populaciji poteže dodatna pitanja informiranog pristanka.”
Toliko o opasnostima iz usta “opozicije”.
Proizvodnja imunološkog odgovora na vlastite hormone esencijalne za normalne tjelesne funkcije sa sobom neizbježno nosi mnoge zdravstvene rizike. No u današnjem svijetu situacijske etike i moralnog relativizma cilj opravdava sredstvo. Ciljevi su oduvijek bili plemeniti, jedino su sredstva (humanitarne pomoći) ta koja su u pravilu problematična.
Kako bi izbjegla ovakve rasprave, Fondacija Rockefeller je u proteklim desetljećima pribjegla klasičnoj i vrlo uspješnoj metodi ili direktnog laganja ili korištenja semantičke decepcije kako bi sakrila činjenicu da i dalje neumorno radi na svojem dugoročnom cilju sterilizacije širokih masa.
Dio 2: globalna distribucija anti-fertilitetnih vakcina koordinirana od strane WHO-a
UN-ov Populacijski fond, Svjetska banka (WB) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) planiraju razvoj i primjenu protu-fertilitetnih vakcina, oformljavanjem Akcijske grupe za vakcine za kontrolu plodnosti (Task Force on Vaccines for Fertility Regulation).
Četiri godine nakon što je Fondacija Rockefeller lansirala masovno financiranje protu-fertilitetnih vakcina, Akcijska skupina formirana je pod kontrolom WHO-a, WB-a i UN-ovog Populacijskog fonda. Njena misija, prema jednom od članova jest podrška:
“osnovnim i kliničkim istraživanjima u razvoju vakcina za kontrolu rađanja usmjerenih protiv gameta ili predimplantacijskog embrija. Ove studije uključivale su upotrebu naprednih procedura u kemiji peptida, hybridoma tehnologiji i molekularnoj genetici kao i evaluaciju broja inovativnih pristupa u općoj vakcinologiji. Kao rezultat ovih međunarodnih, kolaborativnih napora, prototip anti-HCG vakcine trenutno prolazi kliničko testiranje, otvarajući mogućnost da će potpuno nova metoda obiteljskog planiranja biti dostupna prije kraja ovog desetljeća.”
Glede nadležnosti Akcijske skupine, Biotechnology and Development Monitor izvještava:
“Akcijska skupina djeluje kao globalno koordinirajuće tijelo za razvoj (R&D) protu-fertilitetnih vakcina u raznim radnim skupinama i pruža podršku različitima pristupima, poput protu-spermijskih i protu-jajčanih (anti-ovum) vakcina i vakcina dizajniranih za neutralizaciju biološke funkcije hCG. Akcijska skupina uspjela je u razvoju prototipa anti-hCG vakcine.”
Jedan od članova akcijske skupine, P.D. Griffin ocrtao je svrhu i smjer ovih vakcina za regulaciju plodnosti i njihovu primjenu u zemljama (zaustavljenim) u razvoju.
Griffin:
“akcijska skupina nastavila je koordinaciju svojih istraživačkih aktivnosti drugim razvojnim programima unutar WHO-a i u ostalim međunarodnim i nacionalnim programima uključenim u razvoj vakcina za regulaciju plodnosti… Ako budemo u stanju razviti vakcine koje će sigurno i učinkovito smanjiti plodnost, bez nepoželjnih nuspojava, to će biti atraktivan dodatak sadašnjem arsenalu metoda za regulaciju plodnosti i vrlo vjerojatno imati značajan učinak na Programe za planiranje obitelji”.
Jedna od glavnih prednosti ovih vakcina jest “nizak trošak proizvodnje i distribucije unutar postojećih zdravstvenih usluga”. Postojeće zdravstvene usluge, pogotovo u siromašnijim zemljama uglavnom se odnose na široko reklamirane vakcinacijske programe.
Već 1978. WHO-ova akcijska skupina (tada pod imenom Akcijska skupina za imunološke metode regulacije plodnosti) podcrtala je korisnost ovih vakcina u svezi glede mogućnosti njihove masovne sinteze i proizvodnje:
“Potencijalne prednosti imunološkog pristupa regulaciji plodnosti mogu se sažeti kako slijedi: (a) mogućnost neredovite administracije, i od strane nemedicnskog osoblja; (b) upotreba antigena i antigenskih fragmenata koji nisu farmakološki aktivni, i (c) u slučaju antigena poznate kemijske strukture, postoji mogućnost masovne sinteze i proizvodnje vakcine o relativno niskom trošku.”
1976.-e WHO je publicirao izvješće u kojem kaže:
“1972. Organizacija… je proširila svoj program istraživanja u ljudskoj reprodukciji kako bi pružila međunarodni fokus za intenziviranje napora u poboljšanju postojećih metoda kontrole plodnosti, kako bi bi razvila nove metode i pomogla nacionalnim autoritetima u pronalaženju najboljeg načina njihove primjene na stalnoj bazi. Program je blisko povezan s drugim WHO istraživanjima na primjeni obiteljskog planiranja od strane zdravstvenih usluga, koje se uklapaju u programe tehničke pomoći WHO-a vladama na nivou zdravstvenih usluga.”
Vremenska linija pokazuje kako su WHO, UN-ov populacijski fond i Svjetska banka samo nastavili put zacrtan od strane Rockefellerove fondacije krajem 1960.-ih. Također, pokazuje kako su sve ove organizacije savršeno isprepletene, možda najbolje okarakterizirane od strane Aldousa Huxleya pod nazivom “Znanstvena diktatura”. Veza između Rockefellerove fondacije i WHO-a je intenzivna. U 1968.-oj WHO bulletin spominje zajedničke napore u ispitivanju učinkovitosti gossypola kao sredstva protiv muške plodnosti:
“Fondacija Rockefeller podržala je klinička testiranja u Kini, Brazilu i Austriji. Doza administrirana u kineskim testovima reducirana je sa 20mg dnevno na 10-15 mg dnevno kako bi se utvrdilo je li ozbiljna oligospermia, nasuprot azospermii, dostatna za postizanje zadovoljavajućeg, netoksičnog i reverzibilnog efekta. U međuvremenu, WHO i RF podržavaju daljnje životinjske studije koje za cilj imaju bolje razumijevanje mehanizma djelovanja gossypola.”
U kolovozu 1992., serija sastanaka održana je u Genevi, na temu “vakcina za regulaciju plodnosti”. Prema dokumentu “fertillity regulating vaccines” prisutni na sastancima bili su znanstvenici i klinički liječnici iz svih krajeva svijeta, uključujući sadašnjeg šefa istraživanja USAID-a Jeffa Spielera.
1986. Jeff Spieler je izjavio:
“Novi pristup regulaciji plodnosti jest razvoj vakcina usmjerenih protiv ljudskih supstanci potrebnih za reprodukciju. Potencijalni kandidati za imunološku interferenciju su reproduktivni hormoni, antigeni jajnika i spermija, i antigeni iz embrionalnih i fetalnih tkiva.. vakcina protiv plodnosti mora biti u stanju sigurno i učinkovito inhibirati ljudsku substancu, koja mora na neki način učinjena antigeničnom. Vakcina za regulaciju plodnosti također mora biti u stanju proizvesti i održati 95%-nu učinkovitost u vakciniranoj populaciji, razina zaštite rijetko postignuta i sa najuspješnijima viralnim i bakterijskim vakcinama. No dok su ovi izazovi izgledali nepremostivi prije samo nekoliko godina, nedavni napretci u biotehnologiji, posebice na polju molekularne biologije, genetičkog inžinjerstva i proizvodnje monoklonalnih antitijela, vakcine protiv plodnosti učinili su mogućima.”
“Vakcine koje interferiraju sa funkcijom spermija i oplodnjom mogle bi biti dostupne za testiranje u ljudima u ranim 1990.-ima”.
“Istraživanje je potrebno i na polju osnovne vakcinologije, kako bi se pronašli najbolji proteinski nosači, adjuvanti, načini i sustavi dostave.” (best carrier proteins, adjuvants, vehicles and delivery systems.”)
U dokumentu iz 1992.-e problem varijacije u individualnim reakcijama je također raspravljen:
“Zbog genetskog diverziteta ljudskih populacija imuni odgovori prema vakcinama često pokazuju znatne razlike od jednog do drugog pojedinca u terminima snage i trajanja. Ove razlike mogu biti djelomično ili potpuno premošćene pravilno dizajniranim vakcinama i kroz poboljšanje našeg razumijevanja svega što je potrebno za razvijanje i kontrolu imunog odgovora potaknutog različitim vakcinama.”
WHO, globalno koordinirajuće tijelo, od 70-ih je godina nastavilo razvoj na vakcinama protiv plodnosti. Opširna istraživanja izvršena su i na sustavima dostave u kojima komponente protiv plodnosti mogu biti sakrivene, kao npr. obične antivirusne vakcine. Masovni sterilizacijski program s ciljem redukcije svjetske populacije san je globalne elite još od vremena Malthusa i njihov glavni interes tijekom čitavog 20. stoljeća.
Dio 3: Gossypol- supstanca protiv plodnosti za “široku uporabu”
Ambicije Fondacije Rockefeller u primjeni komponenti protiv plodnosti kroz postojeće “zdravstvene usluge” ne staju na tome, nego se nastavljaju i na obične potrošačke proizvode za “široku uporabu”.
Godišnje izvješće iz 1985.-e bavi se uporabom gossypola (C30H30O8) u kontroli plodnosti.
Gossypol, toksični polifenol iz biljke pamuka, identificiran je rano kao učinkoviti sterilant. Glavni je problem bio kako umanjiti nepoželjne toksične učinke..
“dugoročni interes Fondacije bio je i gossypol, supstanca koja uzrokoje neplodnost u muškaraca. Do isteka 1985. Fondacija je podijelila oko 1,6 miliona dolara u nastojanjima da podrži i stimulira istraživanja o sigurnosti i učinkovitosti gossypola”.
U godišnjem izvješću iz 1986.-e, RF opisuje financiranje istraživanja o upotrebi supstanci za smanjenje plodnosti za “široku upotrebu”.
“Kontracepcijske studije u muškaraca fokusirane su na gossypol, prirodnu substancu iz biljke pamuka, za koju su kineski istraživači utvrdili da uzrokuje neplodnost u muškaraca. Prije nego široka upotreba bude preporučena, daljnja istraživanja potrebna su kako bi se utvrdilo da li smanjenje doze može eliminirati toksične nuspojave bez reduciranja njegove učinkovitosti kao kontraceptiva. Fondacija je podržala istraživanje na sigurnosti, reverzibilnosti i efikasnosti gossypola sa 7 donacija u 1986.-oj”.
U godišnjem izvješću iz 1988.-e, gossypol je dalje razmatran kao obećavajući kontraceptiv (str. 22)
“Gossypol, substanca koja se prirodno nalazi u biljci pamuka, i dalje je obećavajuća kao oralni kontraceptiv za muškarce. Kako inhibira proizvodnju spermija bez da utječe na razine spolnih hormona, jedinstven je u eksperimentalnim pristupima kontroli plodnosti u muškaraca. Znanstvenici financirani od strane Fondacije diljem svijeta sastavili su obilje informacija o tome kako gossypol djeluje, i studije na širokim područjima kliničke primjene se nastavljaju. Redukcija u dozi je istraživana kako bi se smanjili zdravstveni rizici povezani sa upotrebom gossypola.”
Sljedeće godine, prema godišnjem izvješću, sredstva su alocirana nekolicini istraživačkih institucija kako bi se utvrdio najbolji način reduciranja doze bez smanjenja anti-fertilitetnog učinka.
Zadnji spomen gossypola u analima fondacije nalazi se u izvješću iz 1994.-e, gdje su sredstva dodijeljena Sveučilištu u Innsbrucku “za studiju pri Institutu fiziologije na molekularnom djelovanju gossypola na staničnoj razini”
Čini se kako su znanstvenici zaista našli način kako smanjiti razine gossypola i tako izbjeći toksične nuspojave, koje uključuju: niske razine kalija, slabost, mišićnu slabost, i u nekim slučajevima paralizu.
Iako je na površini istraživanje i razvoj gossypola kao sredstva za smanjenje plodnosti napušteno krajem 1990-ih, Oko 2006.-e lansirana je medijska kampanja, promovirajući sjeme pamuka kao pomoć u globalnoj borbi protiv gladi i siromaštva.
2006.-e Naturenews je izvijestio kako je RNAi ispravan smjer. Uz pomoć RNAi tehnologije moguće je “smanjiti udio gossypola u sjemenu pamuka za 98%, bez negativnog utjecaja na obrambene mehanizme biljke”. Članak je citirao i Dr. Deborah P. Delmer, stručnu suradnicu za sigurnost hrane pri Fondaciji Rockefeller, koja je brzo otklonila sve sumnje u zdravstvenu ispravnost:
“Deborah Delmer, direktor suradnik fondacije Rockefeller u New York City i stručnjak u agrikulturi i sigurnosti hrane, ističe kako je dobrobit upotrebe RNAi tehnologije u tome da ona isključuje funkciju postojećeg gena umjesto uključivanja nove (genetske) funkcije. “Umjesto uvođenja novog stranog proteina, sve što radite jest isključivanje jednog procesa, u tom smislu, moje je mišljenje kako su pitanja oko sigurnosti mnogo manja nego kod drugih GM tehnologija.”
Članak u National Geographicu iz 2006.-e, pod nazivom “Proizvedeno sjeme pamuka slobodno od toksina; studija kaže da može nahraniti milione” citira direktora Laboratorija za transformaciju usjeva (Texas A&M University) Keert Singh Rathore-a:
“Sjeme pamuka bez gossypola značajno bi doprinijelo ljudskoj prehrani i zdravlju, posebice u zemljama u razvoju, i pomoglo u ispunjavanju zahtjeva postavljenih predviđenom stopom rasta svjetske populacije od 50% u sljedećih 50 godina.”
Predviđena stopa rasta je naravno napuhana i izmišljena, i kao i u slučaju zlatne riže, njene “prehrambeno-zdravstvene” prednosti nepostojeće.
“Rathorova studija predstavlja prvi dokumentirani slučaj gdje je gossypol reduciran uz pomoć genetičkog inžinjerstva kroz inhibiciju gena koji proizvodi toksin.”
RNAi tehnologija specifična je po tome da ne dovodi do 100%-nog isključenja ciljanog gena, nego samo u većem ili manjem omjeru inhibira njegovu funkciju. Potsjećam na izjavu fondacije Rockefeller iz njenog izvješća 1986.-e:
Prije nego široka upotreba bude preporučena, daljnja istraživanja potrebna su kako bi se utvrdilo da li smanjenje doze može eliminirati nepoželjne toksične nuspojave bez reduciranja njegove učinkovitosti kao kontraceptiva.
U izvješću iz 1997.-e Rathore je spomenut na str. 68. Postdoktorska stipendija dodijeljena je izvjesnom E. Chandrakanth-u “za naprednu studiju u molekularnoj biologiji bilja pod vodstvom Keerti S. Rathore-a, Laboratorij za transformaciju usjeva, Texas A&M University, College Station, Texas.”
Rathore je svoje nalaze objavio u PNAS-u 2006.-e:
“Toksicitet sjemena pamuka zbog prisutnosti gossypol-a stari je problem, i ljudi su ga pokušavali riješiti kroz tradicionalni uzgoj i križanje. Moje istraživačko područje jest transgenika bilja, pa sam problem pokušao riješiti upotrebom molekularnog pristupa… pokušavamo naći partnere i vjerojatno ćemo se obratiti nekoj dobrotvornoj fondaciji za pomoć glede testiranja koje je potrebno prije nego genetski modificirana biljka bude odobrena za prehranu ili prihranu. Još smo u ranim fazama i imamo mnogo ideja, no trebamo ih slijediti. Nadamo se pronaći neku vrstu partnerstva koja će nam to omogućiti.”
Fondacija je, prema riječima Rockefellerove Deborah Delmer, itekako zainteresirana.
Nakon čitanja ovog mini-elaborata prošlogodišnja izjava Billa Gatesa da se “nezaustavljivi” rast globalne populacije, glavni krivac za nepostojeće globalno zatopljenje može smanjiti “ako odradimo dobar posao sa vakcinama” koje su njegova “posebno draga tema” dobija sasvim novu dimenziju, posebice uzevši u obzir kako Bill Gates, jedan od glavnih svjetskih vakcinatora, navodno samo želi ljude zaštiti od zaraznih bolesti. Kako je Gates stariji bio glavni direktor eugeničkog društva “Planned parenthood” Margaret Sanger (koja je djecu nazivala korovom), Billova humanitarna motivacija tim je sumnjivija.
Eugenička nastojanja i stajališta obitelji Rockefeller iz prve polovice 20. stoljeća dobro su poznata.
Dokumentirani slučajevi sterilizacije neobrazovanog stanovništa u Filipinima i drugim zemljama u razvoju vakcinama protiv tetanusa postavljaju pitanje i najvećim skepticima jesu li dugo razvijane metode za “planiranje obitelji” i “žensko zdravlje” ikad bile zamišljene (samo) za “dobrovoljnu” upotrebu.
Drugo svjetlo pada i na uporno inzistiranje na genetski modificiranim organizmima u prehrani i vakcinaciji kroz genetski modificirane biljke. .
Niti plemenita borba protiv siromaštva nije ono što se čini u svjetlu tvrdnje kako su glavni razlog siromaštva u svijetu- siromašni.
Nikakvo čudo da je nakon nedavnog potresa na Haitiju lokalno stanovništvo spalilo dobrotvorne donacije genetski modificirane hrane velikodušno im dodijeljene od strane međunarodnih agro-korporacija
I diljem Afrike, kao npr. u Nigeriji, sve veći udio tamošnjeg stanovništva odbija nuđene im vakcinacije. Nesumnjvo, neuki Afrikanci ne znaju što je dobro za njih.






http://whqlibdoc.who.int/publications/1988/9241561203_(chp11-12).pdf





http://whqlibdoc.who.int/bulletin/1987/Vol65-No6/bulletin_1987_65(6)_779-783.pdf





Izvor: http://zonasumraka.wordpress.com

Nema komentara:

Objavi komentar