Istraživačke
studije i nepristrane statistike analize pokazuju da ne postoji
znanstvena osnova za ortodoksne terapije protiv raka kao što su
radikalna kirurgija, kemoterapija i radijacijska terapija, i da te
terapija često čine više štete nego koristi.
Web-stranica:
http://www.health-science-spirit.com
Medicinska
struka se jako ponosi rigoroznim znanstvenim istraživanjima na koja se
oslanja njen pristup liječenju raka. Osobe kojima je nedavno
dijagnosticiran rak suočavaju se sa strahovitim pritiskom našeg
zdravstvenog sustava da odmah počnu s programom znanstvenog medicinskog
tretmana koji uključuje kirurgiju, kemoterapiju i zračenje u raznim
kombinacijama. Uplašena i šokirana, većina osoba u ovoj situaciji i ne
pomišlja na suprotstavljanje strahovitoj snazi medicinskog autoriteta.
Kako biste vi reagirali u toj situaciji? Možda ste skloni vjerovati
prirodnim terapijama kod manjih zdravstvenih problema, ali kad se radi o
nečemu tako ozbiljnom kao što je rak, mogli biste se osjećati sigurnije
s ispitanim i dokazanim metodama ortodoksne medicine. Kako god bilo,
ako imate priliku, pročitajte sljedeće prije nego što donesete konačnu
odluku. Možda ćete nakon toga više cijeniti prirodne metode liječenja
raka.
U ovom članku prikupio sam neke slabo poznate činjenice o
znanstvenoj podlozi ortodoksnog liječenja raka. Kod istraživanja raka,
uspjeh – izražen postotkom preživljavana pacijenata nakon pet godina –
utvrđuje se uspoređivanjem drugih oblika i kombinacija tretmana s
rezultatima same kirurgije. Međutim, uspješnost kirurgije rijetko je
uspoređivanjaa s postotkom preživljavanja netretiranih pacijenata, a
nikad s pacijentima koji su seodlučilii za prirodne terapije. Dakle,
ortodoksna terapija protiv raka u osnovi je neznanstvena. Ukupni
pretpostavljeni postotak izlječenja nije veći od onoga što se može
pripisati spontanoj remisiji i placebo efektu.
U prilog svom stavu, iznijet ću sljedeće ključne izjave i zaključke iz medicinskih i znanstvenih publikacija.
«čini
se da istraživanja pokazuju da je rana intervencija od pomoći, zato što
se u rana odstranjenja uključuju prekancerozne lezije koje često ne bi
postale kancerozne kad bi ih se ostavilo netaknutima [naglaske je dodao
autor].» Drugim riječima, rane intervencije su prividno korisne zato što
se uklanjaju lezije koje nisu kancerozne, ali se računaju kao da su
rak, i to popravlja statistike preživljavanja. «Osim toga, nije važno
koliki dio dojke se odstrani; ishod je uvijek isti.»1 Ova izjava ukazuje
da kirurgija ne povećava šanse za preživljavanje, u suprotnom bi
postojala razlika između radikalne kirurgije i lumpektomije (uklanjanje
kvržice). Istraživači su rekli da je samodopadno nastaviti podvrgavati
barem 70% žena s rakom dojke uzaludnom unakažavanju.2 Nadalje, ne
postoje dokazi da rana mastektomija utječe na preživljavanje; kad bi
pacijenti to znali, vrlo vjerojatno bi odbijali kirurgiju.3
1993.,
urednik Lanceta istaknuo je da je usprkos raznim modifikacijama
tretmana protiv raka dojke postotak smrtnosti ostao nepromijenjen.
Priznao je da usprkos tome što se skoro svakog tjedna objavljuje
postizanje čudesnih napredaka, medicinska struka sa svojom izvanrednom
sposobnošću samozavaravanja (ovo su njegove riječi), iskreno govoreći,
skrenula je s puta. Istovremeno, odbacio je gledišta onih koji smatraju
da spas treba tražiti u pojačanju kemoterapije nakon kirurgije tik do
razine koja je smrtonosna za pacijenta. Upitao je – «Ne bi li bilo
znanstvenije zapitati se zašto je naš pristup neuspješan?» Nije prerano
postaviti ovo pitanje nakon jednog stoljeća kasapljenja žena, dodao bih.
Naslov ovog uvodnog članka je, prikladno, «Rak dojke: jesmo li skrenuli
s puta?»4
U osnovi, izgleda da svi tipovi i kombinacije
konvencionalnih terapija protiv raka dojke rezultiraju istim, niskim
dugoročnim postotkom preživljavanja. Jedini zaključak koji se iz ovoga
može izvući je da konvencionalno liječenje dugoročno ne poboljšava
izglede za preživljavanje. Što je još gore, Michael Baum, dr. med.,
vodeći britanski kirurg za rak dojke, otkrio je da operacija raka dojke
pokazuje tendenciju povećanja rizika od recidiva ili smrti unutar tri
godine. Također je povezao kirurške zahvate s ubrzanjem širenja raka
stimulacijom formiranja metastaza u drugim dijelovima tijela.5
Ranija
njemačka usporedba pokazala je da netretirane žene u postmenopauzi s
rakom dojke žive duže od tretiranih žena, i zaključenoga je da žene u
postmenopauzi ne bi trebalo tretirati protiv raka dojke.6 Taj zaključak
potvrđuje otkriće Ernsta Krokowskog, njemačkoga profesora radiologije.
On je uvjerljivo demonstrirao da su metastaze često izazvane medicinskim
intervencijama, uključujući ponekad čak i biopsiju ili kirurgiju koje
nisu povezane s rakom.7 Diranje u tumor uzrokuje da puno veći broj
kanceroznih stanica uče u krvotok, dok većina medicinskih intervencija
(posebno kemoterapija) slabi imunološki sustav. Ta kombinacija je recept
za katastrofu. Metastaze su ono što ubija, dok primarni tumori
općenito, a posebno oni na dojci, mogu biti relativno bezopasni. Ova
otkrića potvrđena su nedavnim istraživanjima koja pokazuju da kirurgija,
čak i kada nije povezana s rakom, može potaknuti eksplozivno širenje
metastaza i dovesti do prerane smrti.8
To je u skladu s ranijim
izvještajima da radikalna kirurgija kod raka prostate također pogoduje
širenju bolesti. U stvari, rak prostate istraživan je u prvom
randomiziranom klinikom pokusu provedenom na bilo kojem obliku raka.
Nakon 23 godine, nije bilo nikakve razlike u postotku preživljavanja
izmeću ljudi na kojima je obavljena operacija i kontrolne skupine koja
nije bila operirana, ali oni s operacijom imali su više problema poput
impotencije ili inkontinencije.9
Nedavno preminuli H. B. Jones,
profesor medicinske fizike, bio je vodeći statističar za rak u SAD-u. U
govoru pred Američkim društvom za borbu protiv raka 1969. rekao je da
nijedno istraživanje nije dokazalo da rana intervencija popravlja šanse
za preživljavanje. Upravo suprotno, njegova istraživanja nepobitno su
dokazala da netretirane žrtve raka žive do četiri puta duže i uz bolju
kvalitetu života od tretiranih.10 Ne treba ni reći da nikada više nije
bio pozvan da održi govor.
Uljepšavanje statističkih podataka
Epidemiološko
istraživanje potvrdilo je upitnu vrijednost konvencionalne terapije, uz
zaključak da su «medicinske intervencije kod pacijenata oboljelih od
raka imale zanemariv ili nikakav utjecaj na preživljavanje».11 čak je i
konzervativni New England Journal of Medicine objavio članak pod
naslovom «Rak nije pobijeđenu».12
Objasnit ću neke uobičajene
načine uljepšavanja medicinskih statistika. Pacijenti koji umru tijekom
produženog tretmana kemoterapijom ili radioterapijom ne računaju se u
statistikama jer nisu primili cijeli tretman. U kontrolnoj skupini
računa se svatko tko umre
Nadalje, uspjeh se obično procjenjuje
po postotku smanjenih tumora, bez obzira na preživljavanje pacijenta; a
ako se mjeri postotak ili dužina preživljavanja, onda se obično računa
samo smrt od tretirane bolesti. Obično se ne prikazuje koliko je
pacijenata umrlo zbog same terapije.
Trenutni je trend da se
prekancerozna stanja vrlo rano počnu tretirati kao da se radi o raku.
Dok ovo statistiki povećava broj ljudi s rakom, također i umjetno
produžava trajanje života i smanjuje postotak smrtnosti, èineæi da se
medicinski tretmani doimaju uspješnijima. Međutim, moguće je da pritom
postoji i stvarna komponenta povećanog preživljavanja, budući da se sve
veći broj pacijenata odlučuje za dopunske prirodne terapije.
Proučavanje
povijesti bolesti 1,2 milijuna pacijenata oboljelih od raka otkrilo je
da je postotak smrti od uzroka za koje se smatra da nemaju veze s rakom
nedugo nakon tretmana bio 200% veći nego što bi se normalno moglo
očekivati.
Dvije godine nakon dijagnoze i tretmana, taj dodatni
postotak smrtnosti pao je na 50%. Kao najčešći uzrok smrti u ovom
dodatnom postotku navodi se zastoj srca i respiratorni zatajenje. To
znači da su, umjesto da umru od raka nekoliko godina kasnije, ovi
pacijenti umrli od posljedica liječenja, i time uvelike doprinijeli
poboljšanju statistika o liječenju raka, jer, strogo uzevši, nisu umrli
od raka.13 Ovo obmanjuju prikazivanje smrtnosti od raka dovelo je do
zahtjeva za poštenijim statistikama.14
Nakon što je analiza
nekoliko velikih studija pregleda dojki pokazala da mamografija vodi do
agresivnijeg liječenja uz nikakvo poboljšanje preživljavanja, čak je i
urednik Lanceta morao priznati da ne postoje pouzdani dokazi iz velikih
randomiziranih pokusa koji bi podržali programe mamografskih pregleda.15
Važnost ove izjave ide puno dalje od same primjene mamograma.
Zagovornici
konvencionalne medicine otvoreno priznaju da nemaju djelotvoran način
liječenja pacijenata s uznapredovalim rakom. Sve do danas, kvaka je bila
u apelu «Otkrijte ga rano, onda se može liječiti». Ova istraživanja
evaluacija mamograma pokazuju da nije važno kada je rak otkriven;
konvencionalne metode su beskorisne, kao i cijela, milijarde dolara
vrijedna, industrija liječenja raka (moj zaključak)
U
trinaestogodišnjem kanadskom istraživanju koje je obuhvatilo 40.000 žena
uspoređena je fiziki pregled dojki s pregledom uz mamografiju. Grupa
koja je pregledana fiziki i mamografom imala je puno više lumpektomija i
kirurških zahvata, uz 107 smrtnih ishoda, u usporedbi sa 105 umrlih u
fiziki pregledanoj grupi.16
Duktalni karcinom in situ (DCIS) je
čest, neinvazivan oblik raka dojke. Većina slučajeva DCIS-a otkriva se
mamografijom. Kod mlačih žena, 92% svih slučajeva raka otkrivenih
mamografom ovog je tipa. Usprkos tome, u prosjeku 44% – a u nekim
krajevima i 60% – njih lijeći se mastektomijom. Budući da je većina ovih
tumora bezopasna, ovaj nepotrebni tretman ini da se statistike o
preživljavanju ine boljima nego što zapravo jesu.17
Dok je
konvencionalno dijagnosticiranje invazivno i može pogodovati širenju
raka, jedna vrsta elektrodermalnog pregleda – zvana pregled biopolja –
koju je razvio tim iz osam europskih bolnica i sveučilišta, prema
izvještaju objavljenom u Lancetu ima 99,1% točnosti u utvrđivanju
malignosti tumora na dojki.18
Velika metaanaliza rezultata
radioterapije raka na plućima pokazala je da je u grupi koja je uz
kirurgiju liječena i zračenjem bilo 21% više smrtnih slučajeva nego u
grupi koja je liječena samo kirurgijom. članak objavljen u Lancetu 19
objašnjava logiku po kojoj bi radioterapija trebala ubiti stanice raka
koje ostanu nakon kirurgije, ali činjenice se, na žalost, na slažu s
ovom teorijom.
Kemoterapija: medicinski ruski rulet
Kemoterapija
kod djece s leukemijom i Hodgkinovom bolesti reprezentativni je primjer
vjerojatno samo prividne uspješnosti ortodoksne terapije protiv raka.
Dugoročna praćenja bolesnika danas pokazuju da takva djeca kasnije u
životu 18 puta češće obole od sekundarnih malignih tumora. Što je još
gore, djevojčice se suočavaju sa 75 puta (7.500%) većim rizikom da obole
od raka dojke do svoje četrdesete godine. 20 ini se da je glavni
problem razvoj duboke ili sistemske infekcije gljivicom Candida albicans
nedugo nakon početka kemoterapije. 21 Ako se te infekcije ne lijeće na
pravi način, vjerojatno je da će dolaziti do recidiva ili budućih
zdravstvenih problema.
Istraživanje raka jajnika pokazalo je da
se rizik od dobivanja leukemije nakon liječenja kemoterapijom povećao 21
puta, ili 2.100%. Kemoterapija je pokazala jasnu ovisnost o visini
doze, jer je učestalost izazvane leukemije kod grupe s umjerenom dozom
dvostruko veća nego kod grupe s niskom dozom, a kod grupe s visokom
dozom četiri je puta veća nego kod grupe s umjerenom dozom. Osim toga,
nakon liječenja malignih tumora kemoterapijom često se javljaju drugi
tumori.22 U pokusu s multiplim mijelomima, nisu otkrivene nikakve
prednosti korištenja kemoterapije u odnosu na netretiranu skupinu.23
Ugledni
njemački biostatistićar Ulrich Abel predstavio je opsežnu analizu više
od 3.000 kliničkih ispitivanja vrijednosti kemoterapije kod
uznapredovalih karcinoma (na primjer, raka dojke). (Onkolozi su skloni
korištenju kemoterapije jer ona može uzrokovati privremeno smanjenje
tumora, što se naziva odgovorom; međutim, ona također često izaziva i
neugodne nuspojave.) Abel je zaključio da ne postoje izravni dokazi da
kemoterapija produžuje život u ovim slučajevima. Abel je ustvrdio:
«Mnogi onkolozi uzimaju zdravo za gotovo da odgovor na terapiju
produžuje život. Takvo mišljenje temelji se na zabludama i nije
potvrđenom kliničkim istraživanjima.24»
Ralph W. Moss, dr. sc., u
knjizi Questioning Chemoterapy daje detaljnu analizu ovog pitanja.
Konačni zaključak knjige je da kod većine oblika raka nema dokaza da
kemoterapija produžava život.25
Ali, čak i kad bi kemoterapija
mogla produžiti život za nekoliko mjeseci, što je s kvalitetom tog
života? Tom Nesi, bivši direktor za odnose s javnošću farmaceutskog
giganta Bristol-Myers Squibb, u New York Timesu je pisao o uspješnom
liječenju svoje supruge, koje joj je statistiki produžilo život za tri
mjeseca.26 Dva tjedna nakon tretmana, ona je na papiriću napisala:
«depresivna – prestanite – molim vas». Ne iznenađujuću me izvještaji da
većina onkologa ne bi savjetovala ove tretmane lanovima svoje obitelji.
Puni tretman
Virginia
Livingston (kasnije Livingston-Wheeler), izvanredna istraživačica i
terapeutkinja raka, u svojoj knjizi Cancer: A New Breakthrough, iznosi
priču jedne od brojnih pacijentica koje su joj došle tek nakon što bi
primile puni medicinski tretman za rak dojke:27
«Nakon što joj je
otkrivena kvržica na grudima, napravljena joj je radikalna
mastektomija. Nijedan od limfnih čvorova odstranjenih iz pazušne jame
nije bio zahvaćenu; cijeli je rak uspješno uklonjena. Da bi se postigla
potpuna sigurnost da se rak neće ponovno javiti na ožiljcima, primila je
radioterapiju, a izvađeni su joj i jajnici.
Na njen užas, godinu
dana kasnije nekoliko kvržica pojavilo se na starom ožiljku. Opet je
primila zračenje Na vratu su se pojavile kvržice koje su zahtijevale
novo zračenje K tome je primila terapiju muškim hormonima, što je za
posljedicu imalo akne i pojačanu dlakavost lica. Kvržice su se ipak
vraćale Tad je primila kemoterapiju s uobičajenim nuspojavama.
Prije
nego što joj je stigla ponovno narasti kosa, njeni bolovi u kostima
dijagnosticirani su kao rak kostiju. Očekivalo se da će joj pomoći
dodatna terapija i kemoterapija. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije
lezije na kostima su se pogoršale i preporučeno joj je odstranjivanje
nadbubrežne žlijezde, što je i učinjeno Uz malo sreće, to je trebalo
produžiti njene patnje još godinu dana. Nakon toga, vađenje hipofize
moglo joj je dati dodatnih tri do šest mjeseci života.
Sada je
njena vjera u medicinske savjetnike bila već dovoljno poljuljana da je
odlučila potražiti pomoć kod dr. Livingston. Zatražila je da njen muž ne
prisustvuje pregledu, jer ga je htjela poštedjeti agonije gledanja
njenog golog tijela, izobličenost, unakaženog i smežuranog, sa
strahovito natečenim trbuhom i tankim nogama. Konačno je prošaptala:
'Doktorice, da li da se ubijem?'»
Zavjera šutnje
Zašto oni
to ine? (Pod «njima» mislim na ono što je poznato kao «onkološki
establišment».) Vjerujem da je odgovor dao eminentni medicinski
komentator i bivši urednik New Scientista, dr. Donald Gould, u
bezvremenom članku pod naslovom «Rak: Zavjera šutnje». U podnaslovu je
sažet njegov zaključak: «Najčešći oblici raka danas su jednako otporni
na liječenje kao što su bili prije 40 ili 50 godina. Ništa nećemo dobiti
budemo li se pretvarali da u bici protiv raka polako ali sigurno
pobjeđujete»
Ova istina je namjerno skrivana od šire javnosti.
Prema Gouldu, razlog za ovu zavjeru šutnje je novac. Da bi nastavila
davati novac, javnost u onkološkom establišmentu mora vidjeti
pobjednika. Jedan od citiranih znanstvenika rekao je da se uz desetke
tisuća radiologa i milijune dolara u opremi, terapije zračenjem moraju
nastaviti, iako istraživanja jedno za drugim pokazuju da one ine više
štete nego koristi.
Gould također smatra da pacijenti koji bi bez
medicinskog tretmana mogli udobno živjeti do svoje neizbježne smrti, uz
medicinski tretman postaju patnici u besmislenom pokušaju da odgode
smrt za nekoliko nesretnih tjedana. Ali, naravno, to je razdoblje koje
donosi najviše novca. Gould vjeruje da oni truju svoje pacijente
kemikalijama, zrače ih i kasape nepotrebnom kirurgijom u očajničkom
pokušaju da izliječe neizlječivo
Stvari se nisu bitnije
promijenile otkad je Gould napisao ovaj članak 1976. U nedavnom broju
časopisa The Moss Reports, možemo pročitati da je dugoročno
preživljavanje s najčešćim oblicima raka kao što su onaj na prostati,
dojki, debelom crijevu i plućima «ostalo gotovo nepromijenjeno od
1970-ih».29 Sve u svemu, to znači da nije došlo do značajnijeg napretka u
postotku preživljavanja raka u zadnjih 70 do 80 godina.
Znanstvena osnova za odobravanje lijekova
Također
je zanimljivo znati koje su znanstvene osnove za odobravanje lijekova
protiv raka. Većina ovih lijekova izvorno dolazi iz SAD-a. U prošlosti
je kompanija morala predati rezultate dva povoljna, opsežna
randomizirana pokusa da bi dobila odobrenje američke Komisije za hranu i
lijekove (FDA). «Povoljno» znači da mora doći do određenog smanjenja
tumora koje traje barem mjesec dana. Nije bilo nužno dokazati da tretman
produžava život, i nije bilo nužno predati rezultate bilo kojeg
nepovoljnog pokusa s istim lijekom.
Ovi «strogo znanstveni»
kriteriji ublaženi su za vrijeme Clintonove ere, i danas farmaceutske
kompanije mogu dobiti odobrenje FDA na temelju malih preliminarnih
pokusa, čak i ako je veliki randomizirani pokus nepovoljan.30 U
neobičnoj izjavi o odobravanju lijekova, jedan glasnogovornik FDA
istaknuo je da bilo kakvo odgađanje s odobravanjem ne znači nepotrebno
umiranje ljudi, jer «svi ovi tretmani za uznapredovali rak ne lijeće
ljude».31
Možda je situacija još gora nego što bi bila da su u
pitanju samo nedjelotvorni tretmani. Grupa uglednih istraživača
pregledala je sve objavljene statistike dokaze o rezultatima medicinskih
tretmana, i pokazala da je zdravstveni sustav danas vodeći uzrok smrti i
ozljeda u SAD-u. U 2001. godini srčanim bolestima mogla se pripisati
699.697 smrt, raku 553.251, a medicinskim intervencijama 783.936 smrti u
godini dana! Naslov ovog istraživanja bio je, prikladno, «Smrt od
medicine».32
Možda se pitate zašto se vlasti prave da ne
primjećuju ovaj ogroman broj žrtava, većinom uzrokovanih lijekovima, i
umjesto toga svu svoju energiju ulažu u suzbijanje prirodnih lijekova i
dodataka prehrani.
Simptom ovog službenog stava je i nedavna saga
o tvrtki Pan Pharmaceuticals, kad je 2003. australska vlada natjerala
najvećeg lokalnog proizvođača prirodnih lijekova u stečaj, navodno zato
što je postojala mogućnost da bi ovi proizvodi mogli uzrokovati da se
netko razboli, ili čak umre.
Po mom mišljenju, glavni je razlog
ovog izopačenost službenog stava činjenica da ministarstvima zdravstva i
nadzornim tijelima upravljaju doktori medicine koji su istrenirani
(djelomično novcem farmaceutskih kompanija) da sintetike lijekove
smatraju blagotvornima, a prirodne lijekove potencijalno štetnima.
Usprkos tome što na Zapadu veći dio stanovništva preferira prirodne
lijekove, skoro sve politike stranke promoviraju ovisnost o
farmaceutskim proizvodima
Stoga nam je, kao prvi korak u promjeni
ove despotske politike klime, hitno potrebna politika stranka koja će
podržavati prirodnu zdravstvenu zaštitu umjesto ovisnosti o sintetičkim
lijekovima.
Razlog ovih zapanjujućih «smrti od medicine» možemo
naslutiti iz statističkih podataka objavljenih u uvodnom članku Richarda
Smitha u British Medical Journalu: «Ipak, samo je 15% medicinskih
intervencija podržano čvrstim znanstvenim dokazima» i «To je zato što je
samo 1% članaka u medicinskim časopisima znanstveno utemeljeno, a
dijelom i zato što mnoge terapije nikada nisu bile provjerene».33
Dobra
je demonstracija neznanstvene prirode medicinskog istraživanja nedavni
fijasko hormonske nadomjesne terapije (HNT). Prije nekoliko desetljeća,
«rigoroznim znanstvenim» istraživanjima dokazano je da je ona bezopasna i
djelotvorna; inače ne bi bila odobrena. Naveliko se promovirala kao
zaštita od srčanih bolesti i raka. Danas svaki novi pokus pokazuje da je
HNT opasna, i da povećava rizik od srčanih bolesti i raka.
U emu
je greška? Zašto to nije utvrđeno ranije? Vrlo jednostavno, izvorno
istraživanje provedeno je s ciljem stvaranja profita, dok novi
istraživači nemaju ništa od tog profita. Zato ja ne vjerujem nikakvim
istraživanjima koja se provode s profitom na umu. Nažalost, to trenutno
vrijedi za većinu medicinskih istraživanja.
Korak naprijed
Prošle
su 32 godine otkad je predsjednik Nixon objavio rat raku. Za to
vrijeme, 2 bilijuna američkih dolara potrošeno je na konvencionalno
liječenje raka i istraživanje, a rezultat je da od raka umire više ljudi
nego ikad prije.34 Iako su provedena mnoga istraživanja s ciljem
procjene utjecaja raznih hranjivih tvari na različite oblike raka, ništa
od ovih 2 bilijuna dolara nije bilo dostupno prirodnim terapeutima za
istraživanja holističkih terapija protiv raka. Prirodni terapeuti
suočili su se sa stoljećem progona, i mnogi su izvedeni pred sud i
osuđeni na zatvor.
Ne bi li bilo znanstvenije nepristrano
provjeriti vrijednost prirodnih terapija protiv raka umjesto da se
terapeute šalje u zatvore? Većina klinika za alternativno liječenje raka
morala se iz SAD-a preseliti u Meksiko. (Popis takvih klinika širom
svijeta može se naći na web-stranici http://www.cancure.org )
Holistički
pristup liječenju raka uključuje poboljšanu prehranu, ljekovito bilje,
elektromedicinu i vibracijsku ili energetsku medicinu, emocionalno
liječenje i terapiju uma. Jedino objavljeno istraživanje koje se
koliko-toliko približilo ispitivanju holističkom pristupa uključivala je
Gersonovu terapiju, u procjeni postotka petogodišnjeg preživljavanja
153 pacijenta s melanomom. Tada je od pacijenata s I. i II. stadijem
raka pod Gersonovom terapijom preživjelo njih 100%, ali pod
konvencionalnom terapijom preživjelo je samo 79% pacijenata. Kod raka
III. stadija (regionalne metastaze), brojke su bile 70%, odnosno 40%;
kod IVa stadija (udaljene metastaze), preživjelo je 39% pacijenata pod
Gersonovom, i 6% pacijenata pod konvencionalnom terapijom.35
Mnogi
prirodni terapeuti koji se bave liječenjem raka tvrde da postižu
uspjehe veće od 90% u zaustavljanju i obrtanju razvoja raka, pod uvjetom
da pacijenti prije toga nisu podvrgnuti ortodoksnom liječenju ini se da
su najškodljiviji tretmani kemoterapija i radioterapija.
Stoga,
ako se suočite s rakom, savjetujem vam da se oduprete postupanju iz
straha ili pod pritiskom. Situacija skoro nikada nije toliko hitna da je
neophodno nešto poduzeti istog trena. Umjesto toga, poènite sami
istraživati po knjigama, časopisima i Internetu, a onda donesite odluku u
skladu sa svojim zdravim razumom i intuicijom.
O autoru:
Malter
Čast radio je kao biokemičar i istraživački kemičar na medicinskim
odsjecima više njemačkih sveučilišta, i u Bio-Science Laboratories u Los
Angelesu, SAD. Kasnije je radio kao nutricionist i prirodni terapeut u
Novom Zelandu i u Australiji, gdje danas živi.
Napisao je velik
broj članaka o zdravlju , kao i nekoliko knjiga, uključujući i Heal
Yourself i Healing Foods (Penguin Books). Njegov članak «Nova medicina
dr. Hamera», o tome kako je dr. Ryke Geerd Hamer otkrio mehanizam
šoka-konflikta koji uzrokuje nastanak raka, objavljen je u australskom
izdanju NEXUSA 10/05 (kod nas u magazinu Svjetlost.)
Malter Čast
je umirovljen i nema svoju kliniku. Informacije o zdravstvenim pitanjima
mogu se pronaći na njegovoj web-stranici
http://www.health-science-spirit.com ; za njegov pristup liječenju raka
kliknite na «Diseases», gdje možete naći njegov članak u osam dijelova
«Overcoming Cancer».
1 Skrabanek, P., «False Premises and False Promises of Breast Cancer Screening», The Lancet 2:316-19 (1985)
2 Baum, M., «The Curability of Breast Cancer», British Medical Journal 1:439-42 (1976)
3 Cunningham, L., «Mastectomy for so-called lobular carcinoma in situ», The Lancet 1(8163):306 (9. veljaèe 1980.)
4 Uvodni èlanak, «Breast Cancer: Have we lost our way?», The Lancet 341:343-44 (1993)
5 Baum, M., «Does surgery disseminate or accelerate cancer?», The Lancet 347:260 (27. sijeèanj 1996)
6 Gregl, A., «Die Lebenserwartung des unbehandelten Mammakarzinoms», Klin. Wschr. 41:676 (1963)
7
Krokowski, E. H., «Is The Current Treatment of Cancer Self-Limiting in
the Extent of its Cuccess?», J. Int. Acd. Preventive Medicine 6(1) 23-39
(1979)
8 Tagliabue, E. et al., «Role of HER2 in wound-induced
breast carcinoma proliferation», The Lancet 362:527-533 (16. kolovoz
2003.)
9 Iversen, P. et al., «Radical Prostatectomy versus
Expectant Treatment for Early Carcinoma of the Prostate», Scand. J.
Urol. Nephrol. 172:65-72 (1995)
10 Jones, H.B. Izlaganje na konferenciji American Cancer Society, New Orleans, 3. srpnja 1969.
11
McKinlay, J. B. et al., «A Review of the Evidence Concerning the Impact
of Medical Measures on Recent Mortality and Morbidity in the United
States», Int. J. Health Services 19(23):181-208 (1989)
12 Bailar, J. C. III, Gornik, H. L., «Cancer Undefeated», New England Journal of Medicine 336:1569-1574 (1997)
13
Brown, B. W., Brauner, C, Minnotte, M. C., «Noncancer deaths in white
adult cancer patients», 14 J. Nat. Cancer Inst. 85:979-987 (1993)
14
Welch, H. G., Black, W. C., «Are Deaths Within 1 Month of
Cancer-Directed Surgery Attributed to Cancer?», J. Nat. Cancer Inst.
94:1066-70 (2002)
15 Olsen, O., Gotzsche, P. C., «Cochrane review
on screening for breast cancer with mammography», The Lancet
358:1340-42 (20. listopad 2001.) i uvodni èlanak, str. 1284-85
16
Miller, A. B. et al., «Canadian National Breast Cancer Screening
Study-2: 13-year results of a randomised trial in women aged 50-59
years», J. Nat. Cancer Inst. 92:1490-99 (20. rujna 2000.)
17
Ernster, Virginia L. et al., «Incidence of and treatment for ductal
carcinoma in situ of the breast», Journal of the American Medical
Association 275(12):923-18 (27. ožujka 1966.); Page, David L., Jensen,
Roy A., «Ductal carcinoma in situ of the breast», JAMA, ibid., str.
948-49
18 Cuzick, Jack et al., «Electropotential measurments as a
new diagnostic modality for breast cancer», The Lancet 352-359-63 (1.
kolovoza 1998.)
19
PORT Meta.analysis Trialists Group, «Postoperative radiotherapy in
non-small-cell lung cancer: systematic review and meta-analysis of
individual patient data from nine randomised controlled tials», The
Lancet 352(9124):257-63,250-51 (25. srpnja 1998.)
20 Bhatia, S.,
Robinson, L. L. et al., «Breast cancer and other second neoplasms after
childhood Hodgkin's disease», New England J. Med. 334(12):745-51 (21.
ožujak 1996.)
21 Klingspor, L., Stintzing, G., Tollemar, J.,
«Deep Candida infection in children with leukaemia», Acta Paediatr.
86(1)30-6 (1997)
22 Klein-Szanto, A. J. P., «Carcinogenic effects
of chemotherapeutic compounds», Prog. in Clinical and Biological
Research 374:167-74 (1992)
23 Riccardi, A., Mora, O. et al.,
«Long term survival of stage I multiple myeloma given chemotherapy just
after diagnosis or at progression of the disease: a multicentre
randomised study», Br. J. Cancer 82(7):1254-60 (travanj 2000.)
24 Abel, U., «Chemotherapy of advanced epithelial cancer: a critical review», Biomed. Pharmacother. 46(10):439-52 (1992)
25 Moss, Ralph W., dr. sc., Questioning Chemotherapy, Equinox Press, NY, 1995.
26 Nesi, Tom, «False hope in a bottle» (op-ed), New York Times, 5. lipnja 2003.
27 Livingston, Virginia, Cancer: A New Breakthrough, Cancer Book House, LA, 1972.
28 Gould, D., «Cancer: A Conspiracy of Silence», New Scientist, 2. prosinca 1976.
29 Moss, R. W., The Moss Report, br. 127, 4. travnja 2004., http://www.ralphmoss.com
30 Moss, R. W., The Moss Report, br. 86, 7. lipnja 2003.
31 Moss, R. W., The Moss Report, br. 122, 28. veljaèe 2004.
32
Null, G., Dean, C. et al., «Death by Medicine», Nutrition Institute of
America, studeni 2003., http://www.NutritionInstituteOfAmerica.org
33 Smith, R. (urednik), «The poverty of medical evidence», British Medical Journal, br 303, 5. listopada 1991.
34
Begley, Sharon, «New statistic show increase in cancer rates: cancer
rates go up, not down», Wall Street Journal, 16. listopada 2002., str B1
35
Hildenbrand, G. L. et al., «Five year survival rates of melanoma
patients treated by diet therapy after the manner of Gerson: A
retrospective review», Alt. Terapijskih 1(4):29-37 (rujan 1995.)
www.2012-transformacijasvijesti.com |
Kritika postojećeg. A rješenja?
OdgovoriIzbrišiPoštovani, na blogu ima nekoliko članaka o "alternativnim" mogučnostima lječenja raka
IzbrišiČUDO DR. TULLIA SIMONCINIJA: Soda bikarbona – prirodni lijek protiv raka!
KAKO NASTAJU BOLESTI (Treći dio)
KAKO NASTAJU BOLESTI /DRUGI DIO/
KAKO NASTAJU BOLESTI?
Dr. Leonard Coldwell – Svaki Karcinom Se Može Izliječiti U Nekoliko Tjedana !
KAKO JE PRE 70 GODINA USPEŠNO LEČEN RAK!
Primjer izlječenja raka mislima!...