Za sve one koje zanimaju principi astralnog svemira, kauzalnog tijela, karme i reinkarnacije prenosim ulomak o razgovoru između učenika i uskrsnulog učitelja u dialoga sa nevjerovatnim detaljima...
Šri Yuktešvarovo
uskrsnuće
“Gospode
Krišna!” Avatarov blistavi lik pojavio se u svjetlucavom sjaju dok sam sjedio u
sobi hotela “Regent” u Bombayu. Preko puta, nad krovom visoke građevine,
blistala je neizreciva vizija koja je iznenada došla u moje vidno polje dok sam
gledao kroz prozor na trećem katu. Božanski lik mi je mahnuo osmjehujući se i
klimajući mi glavom na pozdrav. Dok sam još razmišljao kako glasi točna
Gospodinova poruka, otišao je blagoslovivši me pokretom. Čudesno oraspoložen,
osjećao sam da mi predstoji neki spiritualni doživljaj. Moje putovanje na Zapad
za sada je bilo otkazano. Prije ponovnog odlaska u Bengal trebao sam u Bombayu
održati nekoliko javnih govora. Sjedeći na krevetu svog hotela u Bombayu 19.
juna 1936. godine u tri sata poslije podne - nedjelju dana nakon što sam vidio
Krišnu - iz meditacije me je prenulo blaženo svjetlo. Pred mojim otvorenim i začuđenim
očima cijela soba se preobrazila u neki neobičan svijet, a sunčevo svjetlo u
nadzemaljski sjaj. Preplavili
su me valovi
ushićenja kada sam ugledao Šri Juktešvarov lik od krvi i mesa!
“Sine
moj”, rekao je učitelj blago, a na licu mu je titrao očaravajući anđeoski osmijeh.
Prvi
put u životu nisam kleknuo kako bih ga pozdravio, već sam mu prišao da ga željno
zagrlim.
Jedinstvenog
li trenutka! Sva bol prošlih mjeseci bila je danak koji sam smatrao beznačajnim
u usporedbi s bujicom blaženstva koja me je sad preplavila.
“Voljeni
moj učitelju, zašto ste me ostavili?” Od pretjerane radosti govorio sam
nesuvislo. “Zašto ste me pustili da odem na Kumbha-melu? Tako sam se gorko
kajao što sam vas napustio!”
“Nisam želio
remetiti tvoju želju da vidiš mjesto hodočašća gdje sam prvi put sreo Babađija.
Osim toga, ostavio sam te samo na kratko. Zar nisam opet sa tobom?”
“Ipak,
jeste li to vi, učitelju, isti onaj božanski lav? Je li vam tijelo jednako onom
koje sam zakopao pod surovim pijeskom Purija?”
“Da, dijete
moje, isto je. To je tijelo od krvi i mesa. Iako ga ja vidim kao etersko, ti ga
vidiš kao fizičko.
Od
atoma iz kozmosa stvorio sam potpuno novo tijelo, točno onakvo kakvo je bilo
ono fizičko snovito tijelo koje si položio u snoviti pijesak u Puriju, u svom
snovitom svijetu. Ja sam zaista uskrsnuo - ne na zemlji, nego na jednoj
astralnoj planeti. Njeni stanovnici zreliji su za moje visoke zahtjeve nego što
su to ljudi. Jednog dana i ti
i tvoji
napredni učenici doći ćete ovamo da budete sa mnom.”
“Besmrtni
učitelju, pričajte mi još.”
Učitelj
se kratko i veselo nasmijao. “Molim te, dragi moj,” rekao je, “ malo olabavi
stisak svog zagrljaja.”
“Još
samo malo!” Držao sam ga kao hobotnica. Mogao sam osjetiti njegov karakterističan
miris. I sada, kada se sjetim tih uzvišenih trenutaka, duž unutrašnje strane
ruku i na dlanovima osjećam blaženi dodir njegovog božanskog tijela.
“Kao što
su proroci poslani na zemlju da pomognu ljudima odraditi svoju tjelesnu karmu,
tako je Gospod mene uputio na jednu astralnu planetu da služim kao spasitelj”,
objasnio je Šri Juktešvar. “Planeta se zove Hiranyaloka, ili “Prosvijetljena
astralna planeta.” Tamo pomažem naprednim bićima da se oslobode astralne
karme i
tako prekinu lanac ponovnog rođenja u astralu. Stanovnici Hiranyaloke su
duhovno veoma razvijeni.
Svi oni
su u svojoj posljednjoj zemaljskoj inkarnaciji stekli moć da u trenutku smrti
svjesno napuste tijelo. Nitko tko se na zemlji iz stanja savikalpa samadhija
nije uzdigao u stanje nirvikalpa samadhija,301 ne može ući u Hiranyaloku.
Stanovnici
Hiranyaloke su već prošli kroz obične astralne sfere, gdje nakon smrti moraju
otići skoro sva zemaljska bića. Tamo su odradili mnoge sjemenke svojih prošlih
akcija u astralnom svemiru. Otkupiteljski čin u astralnim svjetovima mogu
efikasno izvršiti samo napredna bića.302 Tako su, kako bi potpunije oslobodile
dušu
karmičkh tragova u astralnom tijelu, ta viša bića kozmičkim zakonom privučena
da se u novom astralnom tijelu rode na Hiranyaloki, astralnom suncu ili nebu, gdje
sam uskrsnuo da im pomognem. Također, u Hiranyaloki su i vrlo napredna bića koja
su došla iz višeg suptilnijeg kauzalnog svijeta.”
Bio sam
tako savršeno usklađen s učiteljem da mi je svoje riječi-slike prenosio djelomično
govorom, a djelomično mislima, pa sam tako brzo uočavao mozaik njegovih misli.
301 U
savikalpa samadhiju poklonik je duhovno napredovao do stanja u kojem je u sebi
sjedinjen s Bogom, ali tu svoju kozmičku svijest ne može održavati ako nije u
nepokretnom transu. Upornom meditacijom dostiže više stanje nirvikalpa
samadhija u kojem se slobodno kreće u svijetu i izvršava svoje dužnosti, ne
gubeći ni trenutak zajedništva sa Bogom. Kalpa znači vrijeme, eon. Savikalpa
znači podložan vremenu ili promjeni - zadržana je veza sa prakrti ili
materijom. Nirvikalpa znači bezvremen, nepromjenljiv, “bez sjemena”.
302 Većina
ljudi toliko bi uživala u ljepoti astralnih svjetova, da bi spiritualni
napredak smatrala nepotrebnim.
“Čitao
si u svetim spisima,” nastavio je učitelj, “da je Bog ljudsku dušu obukao redom
u tri tijela - ideju, ili kauzalno tijelo, suptilno astralno tijelo, sjedište čovjekovog
uma i osjećanja, i grubo materijalno tijelo. Čovjek na zemlji snabdjeven je
materijalnim čulima. Organi astralnog bića su svijest i osjećaji, i tijelo načinjeno
od biotrona.303
Biće s
kauzalnim tijelom ostaje u blaženom carstvu ideja. Ja radim sa onim astralnim
bićima koja se pripremaju da uđu u kauzalni svijet.”
“Obožavani
učitelju, pričajte mi, molim vas, još o astralnom svemiru.”
Iako
sam na Šri Juktešvarovu molbu malo olabavio stisak, i dalje sam ga držao
zagrljenog. Moje najveće blago, moj guru, koji je nadmudrio smrt kako bi se
sreo sa mnom!
“Postoji
veliki broj astralnih planeta na kojima sve vrvi od astralnih bića”, počeo je učitelj.
“Stanovnici koriste ravnine ili mase svjetla koje su brže od elektriciteta ili
radioaktivne energije, kako bi putovali s jedne planete na drugu.
Astralni
svemir koji se sastoji od različitih suptilnih vibracija svjetla i boje, nekoliko
stotina puta je veći od materijalnog svemira. Cijela materijalna kreacija kao
mala čvrsta korpa visi pod golemim blistavim balonom astralne sfere. Kao što
svemirom lutaju mnogobrojna materijalna sunca i zvijezde, tako postoje i
bezbrojni astralni
sunčevi
i zvjezdani sistemi. Astralni svijet je nepojmljivo lijep, čist skladan i sređen.
Nema mrtvih planeta ni pustoši. Zemaljske mrlje, kao što su korov, bakterije,
insekti i zmije ne postoje. Suprotno različitoj klimi i godišnjim dobima na
zemlji, na astralnim planetima uvijek je proljeće. Ponekad padne blistav snijeg
i šarena kiša.
Astralne
planete obiluju jezerima boje opala, providnim morima i rijekama duginih boja.
Običan
astralni svemir - ne visoko astralno nebo Hiranyaloke - nastanjen je milijunima
astralnih bića koja su prije ili kasnije stigla sa zemlje, a također i mnoštvom
vila, morskih sirena, riba, životinja, goblina, gnoma, polubogova i duhova koji
borave na različitim planetima u skladu sa svojom karmom. Dobri i zli
duhovi
ne stanuju u istim vibratornim sferama. Dobri se mogu slobodno kretati, dok su zli ograničeni na određeno
područje. Isto kao što ljudska bića žive na površini zemlje, crvi u zemlji,
ribe u vodi, a ptice u zraku, tako i različita astralna bića, već prema stupnju
razvoja, žive u području vibracija koje im odgovaraju.
Pali
crni anđeli koji su protjerani iz drugih svjetova međusobno se bore i ratuju
biotronskim bombama i vibracijama mentalnih mantri.304 Ta bića borave u mračnim
područjima nižeg svemira, odrađujući lošu karmu.
U
prostranim područjima iznad mračnog astralnog zatvora sve je blistavo i lijepo.
S Božjom voljom i s njegovim planom savršenstva, astralni svemir je usklađeniji
od zemlje. Svaki astralni predmet manifestira se uglavnom Božjom voljom, a tek
djelomično voljom astralnih bića. Ona imaju moć da izmijene ili povećaju draži
i
oblike
svega što je Gospod već stvorio. Svojoj astralnoj djeci dao je sretnu priliku
da mijenjaju ili ponovo slažu astralnu materiju. Na zemlji se čvrsto stanje
materije u tekuću ili neku drugu formu mora transformirati prirodnim ili kemijskim
procesima, dok se astralna kruta tijela mijenjaju u astralnu tečnost, gas ili
energiju trenutno i
isključivo
voljom astralnih bića.
Zemlja je
zamračena ratovanjem i ubijanjem u vodi, na kopnu i u zraku,” nastavio je moj
guru, “ali astralna bića žive u harmoniji sreće i jednakosti. Astralna bića
mogu po želji materijalizirati ili dematerijalizirati svoj oblik. Cvijet, riba
ili životinja može se neko vrijeme preobraziti u astralnog čovjeka. Sva
astralna bića mogu poprimati svaki oblik i lako međusobno komunicirati. Ne
ograničava ih nikakav utvrđeni prirodni zakon – svako astralno drvo moguće je
npr. zamoliti da rodi astralni mango ili drugo željeno voće, cvijet ili ma
kakav drugi plod. Postoje neka kozmička ograničenja, ali u astralnom svijetu
svi oblici su podjednako poželjni. U svemiru vibrira stvaralačko Božje svjetlo.
Nitko
se ne rađa od žene. Astralna bića kozmičkom voljom materijaliziraju potomstvo u
kondenzirane astralne oblike. Biće koje je tek nedavno napustilo svoje
materijalno tijelo, stiže u astralnu obitelj koja ga je pozvala, privučeno sličnim
mentalnim i duhovnim sklonostima.
Astralno
tijelo nije osjetljivo na hladnoću, ni na vrućinu, a ne podliježe ni ostalim
prirodnim uvjetima.
Njegova
anatomija uključuje astralni mozak ili tisućulatični lotos svjetla i šest probuđenih
centara u astralnoj cerebrospinalnoj osi. Srce crpi kozmičku energiju i svjetlo
iz astralnog mozga i pumpa je u astralne živce i tjelesne ćelije ili biotrone.
Astralna bića mogu na svoje tijelo djelovati biotronskom silom ili vibracijama
mantri.
303 Šri
Juktešvar je upotrebljavao riječ prana koju sam preveo riječju biotroni.
Hinduistički sveti spisi ne spominju samo atom, anu, nego i paramanu, “ono što
je s one strane atoma”, finije elektronske energije, a također i pranu,
“stvaralačku biotronsku silu”. Atomi i elektroni su slijepe sile. Prana je po
svojoj suštini inteligentna.
304
Takve mantre su zvučne sjemenke kojima se mentalno puca iz puške koncentracije.
Purane (drevne šastre ili rasprave) opisuju ratove mantrama između deva i asura
(bogova i demona). Jednom je neki asura pokušao ubiti nekog devu moćnim
pojanjem. No, zbog pogrešnog izgovora, mentalna bomba je djelovala kao bumerang
i ubila demona.
Astralno
tijelo je točna kopija posljednjeg materijalnog tijela na zemlji. Astralna bića
zadržavaju izgled koji su imala u mladosti prilikom svog posljednjeg boravka na
zemlji. Ponekad neko astralno biće odluči zadržati svoj izgled iz starijeg doba
kao, na primjer, ja”. Učitelj, koji je zračio kao u cvijetu mladosti, veselo se
nasmijao.
“Astralne
sfere mogu se vidjeti sveobuhvatnim šestim čulom - intuicijom - a ne spoznaju
se samo sa pet čula, kao trodimenzionalni prostor materijalnog svijeta”,
nastavio je Šri Juktešvar. “Sva astralna bića vide, čuju, mirišu, probaju ukus
i dodiruju isključivo intuicijom. Imaju tri oka od kojih su dva djelomično
zatvorena.
Treće,
glavno astralno oko smješteno je okomito na čelu i otvoreno je. Astralna bića
imaju sve vanjske čulne organe - uši, oči, nos, jezik i kožu - ali koriste moć
intuicije da bi doživjeli osjete putem bilo kojeg dijela tijela.
Mogu
vidjeti uhom, nosom ili kožom, itd.305
Čovjekovo
fizičko tijelo izloženo je bezbrojnim opasnostima i lako ga je povrijediti ili
osakatiti. Astralno tijelo može ponekad da se posiječe ili zgnječi, ali se
odmah iscjeljuje jednostavno - htijenjem.”
“Gurudeva,
da li su sva astralna bića lijepa?”
“U
astralnom svijetu ljepota je spiritualni kvaliteta, a ne izvanjski oblik”,
odgovorio je Šri Juktešvar.
“Stoga
astralna bića slabo mare za crte lica. Ona, međutim, imaju priliku da se po
volji obuku novim šarolikim astralnim tijelima. Baš kao što ljudi na zemlji u
nekim prilikama oblače svečana odijela, tako i astralna bića nalaze prilike da
se obuku u posebno smišljene oblike. Na višim astralnim planetima, kao što je
Hiranyaloka, održavaju se velike svečanosti kada se neko biće duhovnim napretkom
oslobodi astralnog svijeta i postaje spremno da uđe u nebo kauzalnog svijeta. U
takvim prilikama nevidljivi nebeski otac i s njim sjedinjeni sveci materijaliziraju
se u
tijelima
koja sami odaberu, i pridružuju se astralnom svijetu. Kako bi ugodio voljenom
pokloniku, Gospod poprima svaki željeni oblik. Ako je poklonik išao putem predanosti,
vidi Boga u liku Božanske Majke. Isus je prvenstveno vidio Boga u očinskom
aspektu Onoga koji je beskonačan. Stvoritelj je sva svoja stvorenja obdario individualnošću,
pa sada mora udovoljavati svim zamislivim i nezamislivim zahtjevima!” Moj guru
i ja veselo smo se nasmijali.
“Prijatelji
iz drugih života u astralnom svijetu lako se prepoznaju”, nastavio je Šri Juktešvar
svojim lijepim melodičnim glasom. “Raduju se besmrtnosti prijateljstva jer
shvaćaju da je ljubav neuništiva, u što su često sumnjali prilikom tužnih
varljivih susreta svog zemaljskog života. Svojom intuicijom astralna bića mogu
promatrati
ljudske aktivnosti na zemlji, ali čovjek ne može vidjeti astralni svijet ako mu
šesto čulo bar donekle nije razvijeno. Tisuće zemaljskih stanovnika su za
trenutak ugledali neko astralno biće ili astralni svijet.306
Napredna
bića Hiranyaloke provode duge astralne dane i noći uglavnom u budnoj ekstazi,
pomažući u rješavanju složenih problema kozmičke uprave i oslobađanju
“izgubljenih sinova” - duša vezanih za zemlju. Kada bića sa Hiranyaloke
spavaju, imaju ponekad astralne vizije slične snovima. Duh im je obično u svjesnom
stanju
najvišeg
nirvikalpa blaženstva.
Posvuda
u astralnim svjetovima stanovnici još osjećaju duševne patnje. Osjetljiva bića
na planetima kao što je Hiranyaloka osjećaju duboku bol zbog svake greške u
ponašanju, ili pri spoznavanju istine. Ta napredna bića nastoje da im svaki čin
i svaka misao budu u skladu sa savršenim duhovnim zakonom.
Stanovnici
astralnog svijeta komuniciraju isključivo astralnom telepatijom i televizijom.
Zbrke i nesporazumi koje na zemlji izaziva pisana ili izgovorena riječ, tamo su
nepoznati. Kao što posredovanjem niza svjetlosnih slika izgleda da se ljudi na
filmskom ekranu kreću i rade, ali zapravo ne dišu, isto tako i astralna bića
hodaju
i rade kao inteligentno i koordinirano vođene svjetlosne slike, a da im pri tom
nije potreban kisik.
Čovjek
ovisi od čvrstih tijela, tekućina, plinova i energije. Astralna bića se održavaju u životu
uglavnom kozmičkom svjetlošću.”
“Učitelju,
da li astralna buća uopće nešto jedu?” Upijao sam njegova čudesna objašnjenja
svim svojim sposobnostima - umom, srcem i dušom. Nadsvjesne percepcije istine
su trajne i nepromjenljive, dok su prolazna čulna iskustva i utisci uvijek samo
privremeni i relativno istiniti, a u sjećanju brzo blijede. Riječi mog gurua
toliko su se utisnule u moje biće, da mogu jasno doživjeti taj božanstveni osjećaj
u svako doba, prenoseći se u nadsvjesno stanje.
“Blistavo
sjajno povrće obilno rađa na astralnom tlu”, odgovorio mi je. “Astralna bića
jedu povrće i piju nektar iz astralnih rijeka i potoka. Kao što se nevidljive slike
osoba na zemlji mogu izvući iz etera i televizijskim
aparatom učiniti vidljivima, da bi se opet poslala u prostor, tako i nevidljive
astralne sheme povrća i biljaka koje je Bog stvorio, lebde u eteru i silaze na
astralnu planetu voljom njenih stanovnika. Svojom razigranom maštom ta bića
materijaliziraju cijele vrtove mirisnog cvijeća, da bi ih kasnije vratila u
etersku nevidljivost. Stanovnici nebeskih planeta kao što je Hiranyaloka, skoro
su oslobođeni potrebe za jelom. Još
305
Primjera takvih moći ima i na zemlji, kao u slučaju Helen Keller i drugih rijetkih
bića.
306 Čista
djeca na zemlji mogu ponekad vidjeti graciozna astralna tijela vila. Drogama
ili pićem koje svi sveti spisi zabranjuju, čovjek može toliko poremetiti svoju
svijest da vidi ogavne likove u astralnom paklu.
nezavisnije
su, međutim, skoro sasvim oslobođene duše u kauzalnom svijetu koje ne jedu ništa
osim mane blaženstva.
Astralno
biće koje dolazi sa zemlje susreće mnoštvo djece, majki, žena, muževa i
prijatelja koje je steklo tijekom različitih inkarnacija na zemlji307 i koji se
s vremena na vrijeme pojavljuju u različitim dijelovima astralnog područja. Ono
tako ne razumije koga treba voljeti, pa uči voljeti sve podjednako, kao djecu
Božju i kao individualni izraz Boga. Iako se vanjski izgled voljenih osoba može promijeniti prema razvoju novih svojstava u
posljednjem životu neke duše, astralno biće nepogrešivom intuicijom prepoznaje
sve one koje je nekad voljelo na drugim nivoima postojanja i želi im dobrodošlicu
u njihov novi astralni dom. Pošto je svaki atom obdaren
neuništivom
individualnošću,308 astralni prijatelj će biti prepoznat bez obzira na odijelo,
kao što na zemlji glumac biva prepoznat usprkos kostimu i maski.
Vremenski
raspon života mnogo je duži nego na zemlji. Prosječni životni vijek naprednog
astralnog bića, mjereno zemaljskim mjerilima, traje između pet stotina i tisuću
godina. Isto kao što neko drveće živi i po tisuću godina duže od ostalog, a
neki jogiji nekoliko stotina godina, iako većina ljudi umire prije navršene šezdesete
godine života,
tako i određeni broj astralnih bića živi mnogo duže od uobičajenog trajanja
astralne egzistencije.
Posjetioci
astralnog svijeta borave tamo kraće ili duže vrijeme u skladu sa svojom tjelesnom
karmom koja će ih u određenom trenutku privući natrag na zemlju.
Astralna
bića ne poznaju samrtne muke kad dođe vrijeme da odbace svoje svjetlosno tijelo.
Neka među njima ipak blago strepe pri pomisli da će napustiti svoje astralno
obličje i zamijeniti ga finijim kauzalnim. U astralnom svijetu nema bolesti,
starosti ni smrti protiv volje bića. To su tri prokletstva na zemlji, gdje je čovjek
dozvolio
svojoj svijesti da se skoro potpuno poistovjeti s krhkim fizičkim tijelom kojem
je, da bi uopće postojalo, stalno potreban zrak, hrana i san.
Tjelesna
smrt praćena je prestankom daha i raspadanjem tjelesnih ćelija. Astralna smrt
sastoji se u raspršivanju biotrona, tih manifestiranih jedinica energije koje
sačinjavaju život astralnih bića. Prilikom smrti čovjek gubi svijest o fizičkom
tijelu i postaje svjestan svog finijeg tijela u astralnom svijetu. Doživjevši
astralnu smrt,
kada za
to dođe vrijeme, biće tako prelazi iz svijesti astralnog rođenja i smrti u svijest
tjelesnog rođenja i smrti. Ti ciklusi astralnog i fizičkog utjelovljivanja koji
se stalno ponavljaju, su neizbježna sudbina svih neprosvijetljenih bića.
Definicije raja i pakla u svetim spisima mogu u čovjeku probuditi uspomene na
dugi niz doživljaja u
blaženom
astralnom, i patnjom ispunjenom zemaljskom svijetu, uspomene koje dolaze iz još
dubljih slojeva nego što je podsvijest.”
“Ljubljeni
učitelju, hoćete li mi, molim vas, detaljnije opisati razliku između ponovnog
rođenja na zemlji i ponovnog rođenja u astralnim kauzalnim sferama?” zamolio
sam.
“Čovjek
kao individualna duša ima kauzalno tijelo”, objasnio mi je moj guru. “To tijelo
je matrica trideset i pet Božjih ideja - osnovnih ili kauzalnih misaonih sila -
koje je Bog kasnije podijelio, kako bi stvorio suptilno astralno tijelo od
devetnaest elemenata i grubo materijalno tijelo od šesnaest elemenata.
Elementi
astralnog tijela su mentalni, emocionalni i biotronski. Devetnaest komponenti
su: inteligencija, ego, osjećaji, um (čulna svijest), pet instrumenata spoznaje
koji odgovaraju čulima vida, sluha, njuha, ukusa i dodira, pet instrumenata
akcije koji mentalno odgovaraju sposobnostima produženja vrste, izlučivanja,
govora, hodanja i manualnim sposobnostima, i pet instrumenata životne sile koji
u tijelu vrše funkcije kristalizacije, asimilacije, eliminacije, metabolizma i
cirkulacije. Suptilno astralno tijelo nastavlja da živi i poslije smrti fizičkog
tijela koje je sačinjeno od šesnaest grubih organskih elemenata.
U trideset
pet misaonih kategorija kauzalnog tijela, Bog je razradio sve složenosti čovjekovih
devetnaest astralnih i šesnaest fizičkih elemenata koji se međusobno
dopunjavaju. Kondenzacijom vibratornih sila, u početku suptilnih, a zatim
grubljih, stvorio je čovjekovo astralno tijelo i najzad njegov fizički oblik. U
skladu sa zakonom
relativnosti
prema kojem prvobitna jednostavnost postaje zbunjujuća složenost, kauzalni kozmos
i kauzalno tijelo razlikuju se od astralnog kozmosa i astralnog tijela, a isto
tako se i fizički kozmos i fizičko tijelo razlikuju po svojim svojstvima od
ostalih oblika kreacije. Bog je u sebi smislio različite ideje i projektirao ih
u snove.
Gospa kozmičkog
sna rodila se tako ukrašena beskonačnim brojem uresa relativnosti.
Tijelo
od krvi i mesa načinjeno je od Stvoriteljevih čvrsto objektificiranih snova. Na
zemlji je uvijek prisutna dualnost: zdravlje i bolest, uživanje i bol, dobitak
i gubitak. Ljudska bića su ograničena trodimenzionalnom materijom koja im pruža
otpor. Kada je čovjekova želja za životom duboko pokolebana bolešću ili nekim
drugim uzrokom, nastupa smrt. Duša privremeno odbacuje svoj kaput od mesa, ali
ostaje
307
Jednom su upitali Buddhu zašto treba sve jednako voljeti. “Zato što je svaki čovjek
u svojim brojnim inkarnacijama bio blizak svakom drugom biću”, odgovorio je
veliki učitelj. Istu misao Isa-upanišad izražava drugim riječima: “Onaj koji u
sebi samom vidi sva bića, a samog sebe u svima njima, ne može nikome nanijeti
zlo.”
308
Osam elementarnih sila sadržanih u svakom stvorenom životu, od atoma do čovjeka
su: zemlja, voda, vatra, zrak, eter, kretanje, um (čulna svijest) i individualnost
(Bhagavad gita VII, 4).
obučena
u astralno i kauzalno tijelo.309 Privlačna sila koja sva tri tijela drži na
okupu, jest želja. Neispunjene želje su u korijenu svakog čovjekovog ropstva.
Fizičke
želje izviru u egoizmu i čulnim uživanjima. Prisila ili iskušenje čulnog doživljaja
snažnije je od želje za astralnim ili kauzalnim percepcijama.
Središte
astralnih želja je uživanje u vibracijama. Astralna bića slušaju etersku muziku
sfera i opčinjena su pogledom na kreaciju kao neiscrpan izraz promjenljivog svjetla.
Astralna bića mogu da mirišu, kušaju i dodiruju svjetlost. Astralne želje su
prema tome povezane sa sposobnošću astralnog bića da sve predmete i doživljaje
percipira
kao svjetlosne forme ili kao kondenzirane misli ili snove.
Kauzalne
želje ispunjavaju se isključivo percepcijom. Skoro sasvim slobodna bića koja su
obavijena samo još kauzalnim tijelom, vide cijeli svemir kao ostvarenje Božjeg
sna - ideje. Ona sve doživljavaju u mislima.
Stoga
kauzalna bića smatraju da čulna uživanja i astralne radosti guše senzibilitet
duše. Svojih želja oslobađaju se tako što ih trenutno materijaliziraju.310 Oni koji
su obavijeni samo tankim velom kauzalnog tijela mogu stvarati svjetove baš kao i sam Stvoritelj. Pošto
je sve stvoreno načinjeno od kozmičke materije snova, duša koja
je
pokrivena samo još finim kauzalnim tijelom posjeduje veliku stvaralačku moć.
Duša koja
je po prirodi nevidljiva, može se opaziti samo ako je odjevena u jedno ili više
tijela. I samo postojanje tijela znači da je ono nastalo zbog neispunjenih želja.311
Sve dok
je čovjekova duša obavijena sa jednim, dva ili tri tjelesna omotača koji su čvrsto
zapečaćeni pečatima neznanja i želje, on se ne može stopiti s morem duha. Kada čekić
smrti razori grubi fizički omotač, ostala dva omotača - astralni i kauzalni - i
dalje sprječavaju dušu da se svjesno pridruži Sveprisutnom Životu.
Kad čovjek
putem mudrosti stigne u stanje bez želja, moć toga stanja razara preostala dva
ogrtača. Sićušna ljudska duša konačno je slobodna. Sjedinila se s Neizmjernom
Amplitudom.”
Zamolio
sam svog božanskog gurua da mi detaljnije objasni uzvišen i tajanstven kauzalni
kozmos.
“Kauzalni
svijet je neopisivo suptilan”, odgovorio mi je. “Da bi ga razumio, čovjek bi
morao posjedovati tako jaku moć koncentracije da zatvorenih očiju može
vizualizirati cijeli astralni i fizički kozmos – svijetleći balon i čvrstu košaru
na njegovom dnu - samo kao ideje. Kad bi tom nadljudskom koncentracijom ta dva kozmosa
i sve njihove složenosti uspio pretvoriti u čiste ideje, dosegao bi kauzalni svijet
i stao na granicu gdje se spajaju duh i materija. Tamo čovjek sve stvoreno - čvrstu
materiju, tekućine, plinove, elektricitet, energiju, sva bića, bogove, ljude, životinje,
biljke, bakterije - opaža kao oblike svjetlosti, baš kao što kada zatvori oči
shvaća
da
postoji, iako svoje tijelo ne vidi tjelesnim očima nego mu je ono samo u
mislima.
Sve što
ljudsko biće može zamisliti, kauzalno biće može ostvariti. Inteligentniji ljudi
žive mašte mogu (naravno, samo u duhu) obuhvatiti sve krajnosti misli, lebdjeti
s jedne planete na drugu, baciti se u
bezdani ponor vječnosti ili poput rakete sunuti među galaksije te kao reflektor
prelaziti mliječnim stazama i zvjezdanim prostorima. Bića u kauzalnom svijetu uživaju
i u mnogo većoj slobodi, te bez napora mogu
lako i
trenutno misao pretvoriti u stvarnost, bez ikakvih materijalnih ili astralnih prepreka
ili karmičkih ogranićenja.
Kauzalna
bića shvaćaju da materijalni kozmos nije prvenstveno sačinjen od elektrona, kao
ni astralni od biotrona. Oba su zapravo stvorena od najsitnijih čestica Božje
misli usitnjene i razdijeljene mayom – zakonom relativnosti koji prividno
odvaja stvoreno od njegovog Stvoritelja.
Duše u
kauzalnom svijetu prepoznaju se međusobno kao individualizirane iskre blaženog
Duha. Njihove misli-slike su jedini predmeti koji ih okružuju. Kauzalna bića
vide da je razlika između njihovog tijela i njihovih misli samo pojmovna. Kao što
čovjek kada zatvori oči može vizualizirati blještavo bijelo svjetlo ili nježno plavičastu
sumaglicu, tako i kauzalna bića mogu samo u mislima vidjeti, čuti, osjećati
ukus, mirisati i dodirivati. Sve stvaraju i razaraju snagom svog kozmičkog
duha.
U
kauzalnom svijetu smrt i ponovno rođenje događaju se u mislima. Kauzalna bića
goste se samo ambrozijom vječno novog znanja. Piju sa izvora mira, lutaju po djevičanskom
tlu percepcija, plivaju u beskrajnom oceanu blaženstva. Njihova sjajna misaona tijela
jure pored trilijuna duhom stvorenih planeta, mjehurića iz kojih će
nastati
novi svemiri, pored zvijezda mudrosti i snovitih zlatnih maglica koje se
odmaraju na nebeskim grudima beskonačnosti! Mnoga bića ostaju u kauzalnom kozmosu
tisućama godina. Prolazeći kroz sve dublje ekstaze, oslobođena duša izvlači se
iz malog kauzalnog tijela pa se oblači u prostrani kauzalni kozmos. Svi
odvojeni vrtlozi ideja, individualni valovi moći, ljubavi, htijenja, radosti,
mira, intuicije, spokojstva, samokontrole i
309 Tijelo
znači svaki omotač duše, bio on grub ili suptilan. Tri tijela su kavezi za
rajsku pticu.
310 Kao
što je Babađi pomogao Lahiriju Mahasayi da se oslobodi podsvjesne želje za
palačom, želje koju je donio iz nekog prošlog života. To je opisano u 34.
poglavlju.
311
“Gdje je strvina onamo će se i orlovi skupljati.” - Luka 17, 37. Gdje god je duša
zatvorena bilo u fizičko, bilo u astralno, bilo u kauzalno tijelo, tamo će se
skupljati i orlovi želja koji vrebaju na ljudske čulne slabosti ili na astralne
i kauzalne vezanosti, kako bi dušu zadržali u zarobljeništvu.
koncentracije,
stapaju se u neiscrpnom moru blaženstva. Duša više ne doživljava radost kao
individualizirani val svijesti, nego je uronjena u jedan jedini kozmički ocean
sa svim njegovim valovima - vječnim smijehom, ushitom, životom - sa dugo žuđenom
raznolikošću u jedinstvu.
Kad duša
izađe iz omotača tri tijela, zauvijek je izbjegla dosegu zakona relativnosti i
postala je neprolazno vječno Postojanje.312 Pogledaj leptira Sveprisutnosti -
krila su mu posuta zvijezdama, suncima i mjesecima! Duša proširena u duh ostaje
sama u području svjetla bez svjetla, tame bez tame, misli bez misli, opijena
ekstazom radosti u Božjem snu kozmičkog stvaranja.
“Oslobođena
duša”, povikao sam sa strahopoštovanjem.
“Kad duša
konačno odbaci tri sloja tjelesnih obmana,” nastavio je učitelj, “sjedinjuje se
s Beskonačnim, a da pritom ne gubi ništa od svoje individualnosti. Krist je
zadobio tu konačnu slobodu čak i prije nego što se rodio kao Isus. U tri faze
svoje prošlosti, koje su u njegovom zemaljskom životu simbolizirane sa tri dana
između njegove smrti i uskrsnuća, postigao je moć da uskrsne u Duhu.
Nerazvijeni
čovjek mora proći kroz bezbroj zemaljskih, atralnih i kauzalnih inkarnacija
kako bi se oslobodio svoja tri tijela. Kad postigne tu najveću slobodu, može
izabrati da se vrati na zemlju kao prorok kako bi druga ljudska bića vodio
natrag Bogu, ili može, kao ja, odabrati da boravi u astralnom svemiru. Tamo
spasitelj
preuzima dio karmičkog tereta313 stanovnika i tako im pomaže da završe ciklus
reinkarnacije u astralu, te zauvijek odu u kauzalne sfere. Oslobođena duša može
ostati u kauzalnom svijetu pomoći njegovim stanovnicima da skrate boravak u kauzalnom
tijelu i postignu apsolutno blaženstvo.”
“O,
uskrsnuli učitelju, želio bih saznati još o karmi koja nagoni duše da se vraćaju
u tri svijeta.”
Mogao
bih stalno slušati svog sveznajućeg učitelja. Tijekom njegovog života na zemlji
nikada nisam uspio u jednom danu usisati toliko njegove mudrosti. Sada sam prvi
put dobio jasan i točan uvid u zagonetne međuprostore na šahovnici života i
smrti.
“Prije
nego što može zauvijek ostati u astralnim svjetovima, čovjek mora do kraja
odraditi fizičku karmu, tj. ispuniti sve svoje želje”, obavijestio me je moj
guru svojim melodičnim glasom. “U astralnim sferama žive dvije vrste astralnih
bića. Oni koji se još moraju osloboditi zemaljske karme (pa se, prema tome,
moraju ponovo nastaniti u grubom materijalnom tijelu kako bi otplatili svoje
karmičke dugove), poslije tjelesne
smrti
postaju privremeni posjetioci astralnog svijeta, a ne njegovi trajni
stanovnici.
Bića koja
se nisu iskupila na zemlji, ne mogu poslije astralne smrti otići u višu
kauzalnu sferu kozmičkih ideja, nego se moraju kretati ovamo-onamo, iz fizičkog
u astralni svijet i obratno, naizmjenično svjesni fizičkog tijela od šesnaest
grubih elemenata, i astralnog tijela od devetnaest suptilnih elemenata. Svaki
put
kad
izgubi fizičko tijelo, nerazvijeno biće sa zemlje veći dio vremena provodi duboko
omamljeno snom smrti i jedva da je svjesno predivne astralne sfere. Poslije
astralnog odmora takav čovjek se vraća na materijalnu ravan kako bi dalje učio.
Ponavljanjem putovanja u astral, postupno se navikava na suptilni astralni svijet.
Stalni stanovnici astralnog univerzuma su oni koji su oslobođeni svih materijalnih
želja, te se ne moraju više vraćati u
grube zemaljske vibracije. Takva bića moraju odraditi samo još astralnu i
kauzalnu karmu. Prilikom astralne smrti prelaze u beskrajno finiji kauzalni svijet,
kako bi poslije izvjesnog vremena, određenog karmičkim zakonom, odbacili misaoni
oblik svog kauzalnog tijela i vratili se na Hiranyaloku ili sličnu planetu
ponovo rođeni u novom astralnom tijelu, da iskupe ostatke svoje astralne karme.
“Sada ćeš,
sine moj,” nastavio je Šri Juktešvar, “bolje razumjeti kako sam uskrsnuo po Božjem
nalogu da budem spasitelj duša koje se iz kauzalne sfere vraćaju u astralnu, a
ne onih astralnih bića koja dolaze sa zemlje.
Bića sa
zemlje koja još nose tragove materijalne karme, ne dolaze na tako visoko
razvijene planete kao što je Hiranyaloka. Kao što većina ljudi na zemlji nije
meditacijom stekla sposobnost da cijeni uzvišene radosti i prednosti astralnog života,
pa se u trenutku smrti žele vratiti ograničenim i nesavršenim zemaljskim uživanjima,
tako ni veliki broj astralnih bića tijekom normalnog raspadanja svog astralnog tijela
ne uspijeva zamisliti uzvišeno stanje spiritualne radosti u kauzalnom svijetu,
pa obuzeti mislima o nesavršenoj i šarolikoj astralnoj sreći čeznu za tim da se
ponovo vrate u astralni raj. Takva bića moraju još odraditi tešku astralnu
karmu
prije nego što poslije astralne smrti mogu trajno ostati u kauzalnom misaonom
svijetu, tako blizu Stvoritelja.
Tek kad
čovjek više ne žudi za iskustvima u astralnom kozmosu i ne može doći u iskušenje
da se tamo vrati, ostaje u kauzalnom svijetu. Kad tamo iskupi svoju kauzalnu
karmu (sjeme prošlih želja), zarobljena duša izbacuje posljednji od tri čepa
neznanja pa se, izašavši iz posljednjeg kauzalnog tijela, stapa sa Vječnim.
312 “Pobjednika
ću učiniti stupom u hramu moga Boga odakle sigurno neće izići ( tj. neće se
više reinkarnirati ). Pobjedniku ću dati da sjedne sa mnom na mome prijestolju,
kao što i ja pobijedih i sjedoh sa svojim Ocem na njegovu prijestolju.“ - Otkrivenje
3. 12, 21.
313 Šri
Juktešvar je time želio kazati da je, kao što je u svojoj zemaljskoj
inkarnaciji ponekad na sebe preuzimao bolest učenika kako bi mu olakšao karmu,
njegova misija spasitelja u astralnom svijetu povezana s mogućnošću da preuzme
određenu astralnu karmu stanovnika Hiranyaloke, i time ubrza njihovo
napredovanje u viši, kauzalni svijet.
“ Razumiješ
li sada“, upitao me je učitelj smiješeći se!
“Da, vašom
milošću. Ne mogu da govorim od radosti i zahvalnosti.”
Nikada
me nijedna pjesma ni priča nije inspirirala takvim znanjem. Iako hinduistički
sveti spisi spominju kauzalne i astralne svjetove kao i čovjekova tri tijela, u
usporedbi sa svježom autentičnošću mog uskrslog učitelja te stranice su mi se činile
daleke i beznačajne. Za mog učitelja zaista nije postojala “neotkrivena zemlja s
obala kojih se putnik ne vraća.”314
“Međusobno
prožimanje čovjekova tri tijela, na mnoge načine je izraženo u njegovoj trostrukoj
prirodi”, nastavio je moj veliki guru. “U budnom stanju na zemlji, ljudsko biće
je manje ili više svjesno svoja tri tijela.
Kada su
mu čula zauzeta osjećajem ukusa, mirisa, dodira, slušanja ili gledanja, čovjek
pretežno djeluje svojim fizičkim tijelom, a kada nešto vizualizira ili hoće, djeluje
pretežno astralnim. Njegovo kauzalno tijelo dolazi do izražaja kada razmišlja
ili duboko uranja u introspekciju ili meditaciju. Stvaralačke kozmičke misli dolaze
čovjeku koji je navikao biti u vezi sa svojim kauzalnim tijelom. U tom smislu
moguća je gruba klasifikacija ljudi na “materijalne”, “energične”, i
“intelektualne” tipove. Čovjek se oko šesnaest sati dnevno poistovjećuje sa
svojim fizičkim tijelom. Zatim spava. Ako sanja, ostaje u astralnom tijelu
stvarajući bez napora svaki predmet, kao što to čine astralna bića. Ako spava
duboko i bez snova, onda može nekoliko sati da prenese svoju svijest ili osjećaj
“to sam ja” u kauzalno tijelo. Takav san okrepljuje. Čovjek koji sanja nije u
vezi sa svojim kauzalnim tijelom nego sa astralnim, pa ga san ne osvježava
potpuno.” S ljubavlju sam promatrao Šri Juktešvara, slušajući njegovo čudesno
tumačenje. “Anđeoski učitelju,” rekao sam, “vaše tijelo točno je onakvo kakvo
je bilo kad sam nad njim plakao u ašramu u Puriju.”
“O, da,
moje novo tijelo je savršena kopija starog. Materijaliziram ga ili
dematerijaliziram kada god zaželim, mnogo češće nego što sam to činio dok sam
bio na zemlji. Brzom dematerijalizacijom sada mogu trenutno, svjetlosnim
ekspresnim vlakom putovati s planete na
planetu ili iz astralnog u kauzalni ili fizički kozmos.”
Moj božanski
guru se smiješio. “Iako si ovih dana toliko putovao, nije mi bilo teško da te
nađem u Bombayu!”
“O, učitelju,
toliko sam patio zbog vaše smrti!”
“Zar
sam, dakle, mrtav? Je li tu nešto proturječno?” Oči su mu svjetlucale razigrano
i s ljubavlju.
“Na
zemlji si samo sanjao. Na toj zemlji vidio si samo moje tijelo od sna”,
nastavio je. “Kasnije si taj san zakopao. Sad je moje finije tijelo od krvi i
mesa, koje u ovom trenutku gledaš, pa čak i držiš u prilično čvrstom zagrljaju,
uskrsnulo na jednoj drugoj Božjoj planeti, također od snova. Jednog dana nestat
će i to tijelo i ta planeta, ni oni nisu vječni. Svi mjehurići od snova moraju se
na kraju rasprsnuti od Božjeg dodira.
Sine moj, Jogananda, razlikuj snove od stvarnosti!”
Ta
ideja o uskrsnuću koja potječe iz vedante,315 duboko me je pogodila. Stidio sam
se što sam žalio za učiteljem kada sam vidio njegovo beživotno tijelo u Puriju.
Konačno sam shvatio da je moj guru bio uvijek budan u Bogu, gledajući na svoj
zemaljski život i smrt, kao i na svoje sadašnje uskrsnuće, samo kao na
relativne
božanske
ideje u kozmičkom snu.
“Sada
sam ti, Jogananda, otkrio istinu o svom životu, smrti i uskrsnuću. Ne žali za
mnom. Radije proširi svuda vijest da sam s ove zemlje, koja je Božji san,
uskrsnuo na jednoj drugoj, astralnoj planeti, koja je također Božji san! To će
uliti novu nadu u srca zemaljskih sanjača pritisnutih bijedom i uplašenih smrću.”316
“Da, učitelju!”
Rado ću podijeliti s drugima svoju radost zbog njegovog uskrsnuća! “Moji
standardi na zemlji bili su neugodno visoki, neprikladni za većinu ljudi. Često
sam te grdio više nego što je trebalo. Prošao si na mom ispitu: tvoja ljubav je
sjala kroz oblake svih mojih prijekora.” Blago je dodao: “Danas sam ti došao kazati
da te neću nikad više pogledati strogo i prijekorno. Neću te više grditi.”
Kako su
mi nedostajali ti prijekori mog velikog učitelja! Svaki od njih bio mi je anđeo
čuvar.
314
Hamlet, III čin, scena 1
315 Život
i smrt su samo relativni pojmovi. Vedanta ističe da je Bog jedina stvarnost, a
sve stvoreno, tj. svako individualno postojanje je maya ili obmana. Filozofija
monizma dostigla je svoj najviši izraz u Šankarinim komentarima Upanišada.
316 Iz života
u život svaki čovjek vlastitim tempom (ma koliko nepravilan bio) napreduje
prema cilju svog obogotvorenja. Smrt koja zapravo ne prekida njegovo kretanje
prema naprijed, jednostavno mu nudi pogodniju atmosferu astralnog svijeta, da
se u njoj očisti od svojih nečistoća. “Neka se ne uznemiruje vaše srce!...U
kući Oca moga mnogo je stanova“ - Ivan 14, 2. Ne postoji nikakva osnova za često
izražavan
strah da je Bog, iskoristivši svu svoju domišljatost za organizaciju ovoga svijeta,
za drugi ostavio samo svirku na harfi, a ne i nešto zanimljivije!
Smrt
nije ukidanje postojanja, konačni bijeg od života, a ni vrata koja vode u
besmrtnost. Onaj koji je svoje Jastvo izbjegavao u zemaljskim užicima, neće ga
ponovo naći ni u paučinastim dražima astralnog svijeta. Tamo će samo prikupiti
finije percepcije i osjetljivije reakcije na lijepo i dobro (što je zapravo
jedno te isto). Čovjek koji se bori mora baš na nakovnju ove grube zemlje
iskovati neuništivo zlato svog spiritualnog identiteta. Držeći u ruci teško stečeni
grumen samorodnog zlata, kao jedini dar što ga pohlepna smrt prima, ljudsko biće
se konačno oslobađa tjelesnih inkarnacija.
“Najmiliji
učitelju, prekorite me milijun puta, izgrdite me odmah!”
“Neću
te više grditi.” Božanski glas zvučao je ozbiljno, ali se u njegovoj pozadini
osjećao smijeh. “Ti i ja zajedno ćemo se smiješiti sve dok se naša dva lika u
Božjem snu budu činila različitim. Na kraju ćemo se zajedno stopiti s Kozmičkim
Ljubljenim. Naši osmjesi bit će njegov osmijeh, naša jednoglasna pjesma radosti
vibrirat će vječnošću da je čuju sve duše koje traže Boga!”
Šri
Juktešvar objasnio mi je još nešto što ne smijem ovdje otkrivati. Tijekom dva
sata koja je proveo sa mnom u hotelskoj sobi u Bombayu, odgovorio je na svako
moje pitanje. Nekoliko proročanstava koja su se odnosila na svijet, a koja je
on izrekao tog junskog dana 1936. Godine, već su se ispunila.
“Sada
te ostavljam, drago moje dijete!” Na te riječi osjetio sam kako se učiteljevo tijelo
topi u mom zagrljaju.
“Dijete
moje,” zvonio je njegov glas koji mi je prodirao do dna duše, “kad god uđeš u
nirvikalpa samadhi i pozoveš me, ja ću ti doći u tijelu od krvi i mesa, kao što
sam došao danas.”
Šri
Juktešvar mi se izgubio iz vida izgovarajući to nebesko obećanje. Zatim sam čuo
glas koji je zvučao kao melodična grmljavina iz oblaka: “Reci svima! Tko god
ostvari nirvikalpa samadhi i tako spozna da je zemlja Božji san, može doći na
finiju planetu Hiranyaloke (koja je također Božji san), i može me naći uskrslog
u istom onakvom tijelu kakvo je bilo na zemlji. Reci svima, Jogananda!”
Nestala
je sva tuga zbog rastanka. Žalost i bol zbog njegove smrti koje su mi dugo
remetile san, pobjegle su silno posramljene. Blaženstvo se kao vodoskok izlijevalo
kroz svježe otvorene pore moje duše.
Začepljene
od neupotrebljavanja, sada ih je bujica ekstaze očistila i otvorila. Pred mojim
unutrašnjim okom pojavile su se moje prošle inkarnacije u pokretnim slikama kao
na filmu. Dobra i loša karma iz prošlosti rastopile su se u kozmičkom svjetlu koje
je učitelj prosuo oko mene za vrijeme svoje božanske posjete.
U ovom
poglavlju svoje autobiografije poslušao sam svog gurua da širim radosnu vijest
o njegovom uskrsnuću, iako će ona možda opet zbuniti ravnodušnu generaciju. Čovjek
dobro poznaje niskosti, a očajanje mu nije strano. To su, međutim, izopačenosti
i nisu dio njegove sudbine. Onog dana kada ozbiljno odluči, krenut će
putem
oslobođenja. Suviše dugo je slušao savjetnike koji kažu “ti si prah”, ne mareći
za besmrtnu dušu.
Nisam
jedini koji je bio povlašten da ugleda uskrslog gurua. Jedna od Šri Juktešvarovih
učenica bila je i starija žena koju smo od milja zvali Ma (majka), čiji je dom
bio blizu ašrama u Puriju. Učitelj bi često zastao da s njom popriča za vrijeme
jutarnje šetnje. Uvečer, 16. marta 1926. Godine, Ma je došla u ašram da
posjeti
svog gurua.
“Ali učitelj
je umro prije nedjelju dana!” Svami Sebananda koji je sada vodio ašram u
Puriju, tužno ju je pogledao.
“To je
nemoguće”, odgovorila je ona smiješeći se.
“Na žalost
nije”. Sebananda joj je ispričao detalje sa sahrane. “DođI,” pozvao ju je,
“odvest ću te do njegovog groba u vrtu ispred kuće.”
Ma je
odmahnula glavom. “Za njega nema groba! Jutros u deset sati prošetao je, kao i
obično, pored mojih vrata! Popričala sam s njim nekoliko minuta na svjetlu
dana.
“Dođi
večeras u ašram”, rekao mi je.”
“I došla
sam! Blagoslov se slio na ovu sijedu glavu! Besmrtni guru želio je da shvatim
kako me je ovog jutra posjetio u transcendentalnom tijelu!”
Zapanjeni
Sebananda kleknuo je pred nju. “Ma,” rekao je, “zahvaljujući tebi pao mi je
kamen sa srca! On je uskrsnuo!”
Nema komentara:
Objavi komentar